Nagradno putovanje za bh. đake iz Švedske

Svaki grad, veliki i mali, od njegovog postanka posjećuju gosti. Jedni se dočekuju sa strahom, kao, recimo, vojske, drugi, ratne izbjeglice, dočekuju se sa sažaljenjem i zebnjom da se njihova zla sudbina ne ponovi. Sa nekim od gostiju ogledaće se domaćin u sportskom nadmetanju, pa i oni privlače pozornost. Doduše ne sviju, jer ne vole svi utakmicu i svu galamu oko nje. Drugi će biti slušani i gledani, jer su došli da sviraju i pjevaju za one kojima je do veselja i koji imaju para za to.

Dolazak gostiju iz daleka, posebno iz zemlje u koju se zbog daljine, velikih putnih troškova i drugih prepreka koje su ljudi izmislili, rijetko ili nikad ne putuje, očekuje se uvjek sa posebnom znatiželjom. Posebna je draž kada te goste, kao svoje, prima gotovo cijeli grad. Tako je to bilo posljednjih dana ljeta i početka zlatne jeseni u rudarskom gradu Brezi. Tridesetak brezanskih porodica primilo je u goste djake Bosanskohercegovačke dopunske škole ”Mak Dizdar” čak iz Švedske. Svaka od ovih porodica – domaćina ima rodbinu i prijatelje, a i djeca – domaćini imaju svoj krug prijatelja, pa su ovi gosti postali zajednički za većinu gradjana Breze.

I sam dolazak u Brezu bio je poseban. Nekoliko kilometara prije ulaska u zonu općine Breza, autobus iz Švedske, za čijim je upravljačem bio Ćazim Islamović- vlasnik putničke agencije ”CI transport” iz Göteborga, dočekala su kola saobraćajne policije. Ne zbog prekršaja i kontrole, nego da svijetlima i sirenom prate goste kroz prigradska naselja i kroz grad Brezu, sve do odredišta.

Odredište je bilo prostrano dvorište Osnovne škole ”Enver Čolaković.” Više od godinu dana se kontaktiralo i dogovarala ova posjeta. Kada su uslovi ”sazreli” na obje strane posjeta je realizovana. Savez bh.udruženja uložio je značajna sredstva za ovo putovanje, a trebalo je provesti i organizacione pripreme i planirati sve u detalje. Putovanje od oko 6000 kilometara, a posebno kada se na put vode djeca, traži maksimalnu ozbiljnost i odgovornost. Sve je uradjeno tako da ovo putovanje može poslužiti kao obrazac i za buduća ovakva ili slična putovanja.

Start u Norrköpingu

Polazak djaka-pobjednika Saveznog takmičenja u poznavanju bosanskog jezika, historije i geografije, sa prošlogodišnjeg i ovogodišnjeg takmičenja, zakazan je iz Norrköpinga. Odavde polaze djaci i njihovi nastavnici iz Stockholma, Arboge, Nyköpinga, Linköpinga, Örebra i Norrköpinga. Vodja puta Nesib Karišik prije ulaska u autobus provjerava pasoše djeci i odraslima, a od djece traži da pokažu jastuk i deku, nephodne rekvizite za duga putovanja. Kerim Čomaga iz Stockholma, višegodišnji pobjednik na ovim takmičenjima, nema važeći pasoš. Nije ove godine putovao u Bosnu, pa nisu roditelji znali da je pasoš istekao prije par mjeseci. Kolima se žuri do Policijske uprave. Kancelarije su zatvorene prije nepun sat i ništa se ovog puta ne može uraditi. Kerim se mora vratiti kući, a roditelji su pokušali naći pogodan avion za Sarajevo, ali uzalud. Za Kerima, kao vrijednog i pametnog momka, biće uvjek mjesta u nekom od narednih putovanja. Slijedeća stanica je u Mjölby, pa Jönköping, Skillingaryd, Värnamo i posljednji Gislaved. Ovdje je ušlo najviše djaka, ali bilo je još više pobjednika iz ovog mjesta. Ukrcavanje traje nešto duže, rade i mobiteli da se pozovu oni koji kasne. Vozač bi što prije do Helsinborga, pa onda do

broda u Gedseru. Nije se stiglo i produžava se za Njemačku preko Putgardena. Ova noć prolazi brzo, ali ostaje cijeli dan vožnje kroz Njemačku. Dobro se napreduje i moraju se praviti češće pauze. Ni to ne pomaže, pa se u BiH, na graničnom prelazu u Bosanskom Brodu, ulazi poslije ponoći. Kad se stiglo do Zenice bilo je očigledno da bi dolazak u Brezu bio nekoliko sati ranije od dogovorenog. Pravi se duža pauza, koja je svima dobro došla nakon skoro dva dana vožnje u autobusu. Vožnja se nastavlja uz rijeku Bosnu, koju opasuju visoka brda, smjenjuju se zelena polja i strme litice, mala naselja i veliki gradovi. Uporedo sa rijekom vijugaju asfaltna traka i željeznička pruga i tako sve prema Bosninom izvoru, prema Sarajevu. Na samom pragu Sarajeva, kod Ilijaša, skreće se put rudarskih gradova Breze i Vareša.

Napokon Breza

U nedjeljno prijepodne skolsko dvorište je prepuno roditelja, djaka i znatiželjnika. Autobusu prvi prilazi Munib Šabić, koji će gostima biti domaćin i kontakt osoba za sve dane boravka u Brezi. Prilaze i drugi nastavnici i pozdravljaju se sa kolegama iz Švedske. Munib uz pomoć kolega iz Švedske daje upute i pokazuje na djake- domaćine, koji već stoje u polukrugu. U rukama drže papir sa imenom kolegice ili kolege koji ce biti njihov gost. Počinje prozivka, stidljivo pozdravljanje uz ohrabrivanje starijih, preuzimanje ruksaka i torbi, pa odlazak kod domaćina. Nastavnici će sa kolegama u zbornicu, da malo popričaju, bolje upoznaju i dogovore o aktivnostima za vrijeme boravka u Brezi. Dok se prostorijom širi miris prave bosanske kafe, nastavnica muzičkog odgoja Sonja Šimunović dijeli gostima bedževe i mape sa programom boravka i turstičkim vodićem Zeničko- dobojskog kantona. Goste pozdravlja i predsjednica Školskog odbora Senada Medo, a zatim Benjamin Ćosić, direktor škole, pozdravlja goste i želi im ugodan boravak. U ime gostiju na toplom dočeku zahvaljuje se vodja puta Nesib Karišik i pojedinačno predstavlja svakog učesnika putovanja. U dobrom raspoloženju ostalo bi se dugo, ali umor je činio svoje i trebalo je poći put motela. Od sutra se počinje po programu i rasporedu i trebat će snage da se sve izdrži.

Posjeta razredima i program za goste

U ponedjeljak je normalan radni dan u školi. Uobičajena gužva po hodnicima za vrijeme odmora i smijeh i dovikivanje u dvorištu. Nastavnici iz Švedske posjećuju časove i prepoznaju atmosferu u kojoj su radili dok ih rat nije prekinuo. Razlike u odnosu na švedsku školu su očigledne: broj djaka u razredu je skoro duplo veći, časovi su kraći, nastavnik je i dalje glavno, i ponekad jedino, nastavno sredstvo. Razredni dnevnici su i dalje u upotrebi, a svakako i ocjene. Samo djaci-prvaci su nešto drukčiji. Oni su prva generacija koja će ići u školu devet godina i njihova učionica pomalo liči na švedsku predškolsku grupu. Na časovima su djaci iz Švedske sa svojim domaćinima. Gledaju, slušaju i šapatom od drugara traže odgovor. Sve im je ovdje puno drukčije. U školskoj sali priprema se program za goste. Na bini hor pjeva o svom rodnom gradu. Program su pripremili i najmladji djaci, te recitatori i muzičari. Folklor je i ovdje ”glavni” i njihov nastup je lepršav i atraktivan. Prepunu salu i Bosance i Hercegovce iz Švedske pozdravlja načelnik Breze Seid Smailbegović, pa direktor škole Benjamin Ćosić. Gosti se odužuju brojnim i vrijednim poklonima. Savez bh.udruženja poklanja digitalnu video kameru, Omladinski savez predaje digitalni foto aparat, a svako školsko odjeljenje, iz kojeg dolaze djaci, poslalo je svoje poklone. Na pozornici je više kompleta sportske opreme za sve uzraste, pa i za najmljadje, na čijim dresovima na švedskom jeziku piše ”Nogometna škola.” Neke oblasne organizacije uputile su novčane priloge, a to su učinile i žene Gislaveda. Novac je namjenjen djeci šehida, siromašnim i školi za njene potrebe. Domaćini su iznenadjeni i ganuti. Kiša ne daje priliku za obilazak grada, a potrebno je i malo odmora. Sutra se ide u Sarajevo, prekosutra u Visoko – do Piramida, a onda u četvrtak u Tuzlu. Medjutim, djake i nastavnike očekuju reporteri sa Radija BiH 1 – Snježana i Jelena. One žele da priču o dolasku djaka iz Švedske čuju slušaoci širom BiH, pa i dalje.

Đaci - reporteri

O danima provedenim u Brezi, posjeti Vrelu Bosne i Sarajevu, Visokom – vrelu historije i bosanske državnosti, o putu dolinom Bosne, pa preko Doboja do Tuzle, trenucima tišine na tuzlanskoj Kapiji, o jezeru Modrac, o vožnji uz serpetine planine Konjuh, pa preko planinskog prevoja Karaula kratak odmor u Olovu – gradu, gdje su djaci iz Švedske prvi put ostvarili kontakt sa vršnjacima iz BiH, pričaće đaci-putnici.. Čitat ćemo i o malim tajnama sa disko večeri, kako je protekla utakmica izmedju ”Bosanki” i ”Šveđanki,” a sve će to biti u tekstovima koje će napisati za naredni broj Ajla, Asmir, Meliha, Amela, Džejla, Alen, Mulija, Almedina...

Škola iz Mahale

Od prvog dana dolaska u Brezu goste iz Švedske pratio je Fehim Čengić, bivši direktor škole ”Enver Čolaković,” a sada direktor OŠ ”Safvet-beg Bašagić” u Mahali. A Mahala je na ulazu u Brezu i Ahmet nikako nije mogao da pregori što su gosti prošli kroz Mahalu a nisu navratili u njegovu školu. Ahmet i sekretar škole Sead Burzić uspjeli su privoliti goste da dodju u posjetu posljednjeg dana boravka u Brezi. Kratak susret sa nastavnicima, razgovor uz kafu i prijem poklona od ovog školskog kolektiva. Umjetničku sliku, kao potpredsjednik Saveza bh.udruženja, primila je Sadeta Murić. Za vodju puta, Nesiba Karišika, pripremljeni su rudarski simboli: geološki štap sa čekićem na vrhu i rudarska lampa.

Decenijama je Breza i njeni ljudi bila vezana za Rudnik. Iz ovog grada u svijet je otišla priča o legendi svjetskom rekorderu u ručnom iskopavanju uglja Aliji Sirotanoviću. Brežanima je posebno drago i sveto sve što je vezano za rudnik i rudarenje, pa se ovakvi predmeti daruju samo cjenjenim gostima. Uzete su adrese, brojevi telefona, zakazani kontakti i želja da će neko i iz ove škole biti u autobusu koji će na proljeće doći u uzvratnu posjetu u Švedsku.

U zakazano vrijeme krenulo se iz Breze, iz istog onog dvorišta gdje su se djeca prvi put srela i upoznala. Ovog puta bilo je više svijeta, bile se suze, kod djece i kod roditelja, dvorište je bilo prepuno topline. Autobus ”CI Transport” polazi na put povratka dug preko 2000 kilometara. Uz radost povratka mješa se saznanje da će se opet dvije noći provesti u putu. Kao i u dolasku, autobus napušta Brezu u pratnji policijskog vozila – kao važni i cijenjeni gosti! Atobus iz sata u sat skraćuje put do Švedske i sa prvim sumrakom sklapaju se umorne oči djaka-putnika. U glavama djevojčica i dječaka iz Breze mašta počinje da gradi san o danu kada će i oni krenuti put te zemlje da se sretnu sa novim prijateljima. A do tada, umjesto pisama, poruke i pozdravi ići će modernim sredstvima – SMS-om i internetom. Meni su draža pisma, ona se mogu dugo, dugo čuvati, čitati, pa opet čuvati. Za ”Glas BiH,” za vas i za svoju dušu, slušao, razgovarao, bilježio, snimao i postao bogatiji za jednu USPOMENU, kao i svi učesnici putovanja

Muhamed Mujakić