"Safetova škola” još uvijek radi

Na početku naše serije o bosanskim dopunskim školama u našim udruženjima predstavljamo vam školu u Boråsu

Centralna svečanost podom obilježavanja 25. novembra – Dana ZAVNOBiH-a i Dana državnosti BiH, održana 1. decembra u Boråsu, bila je prilika da se sretnemo sa prosvjetnim radnikom Safetom Omerovićem. Pišući o odjeljenjima Bosansko-hercegovačke dopunske škole ”Mak Dizdar” u Švedskoj željeli smo da čujemo i napišemo kako radi odjeljenje u Boråsu, kojeg ovdje gotovo svi zovu ”Safetova škola”. Safet je iz Zvornika i tu je radio kao nastavnik hemije u osnovnoj i srednjoj školi sve do početka agresije na BiH. Po progonu iz Zvornika, putevima mnogih iz Podrinja, svoje novo mjesto življenja nalazi u Švedskoj.

”Još u prihvatnom kampu počeo sam da podučavam djecu da ne bi gubili vezu sa svojom kulturom i jezikom,” pripovijeda Safet o prvim danima u tuđoj zemlji. Tokom 1993. i 1994.godine u Švedsku je stigao najveći broj izbjeglica iz BiH. Prosvjetni radnici počinju da rade organizovano sa djecom i otvaraju se ”Bosanske škole” jedna za drugom. Šveđani im daju ime ”lördagsskolan” zato što se nastava u njima odvijala najčešće subotom. U početku je to bila prava predmetna nastava od prvog do osmog razreda. Mi smo u Boråsu imali 90 učenika u 14 odjeljenja. Radilo je 12 nastavnika kao volonteri, a saradnja roditelja je bila iznad očekivanja. Ostali su mi u sjećanju bračni par Zlatka i Edin Frljević, koji su svake subote dovodili svoje dvoje djeca iz Tranema, udaljenog oko 40 km od Boråsa,” prisjeća se Safet.

Kako se povećavao broj zaposlenih među Bosancima i Hercegovcima opadao je i broj djece u školi. Sve se više pažnje posvećivalo ”ekonomiji”, a počela je i obnova kuća u Bosni. Safet je i danas sa djecom, njih 37, a više nije i jedini nastavnik u ”maloj školi”. U radu mu pomaže Alma, buduća nastavnica sa švedskom diplomom. Safetu su ostale sve one druge ”funkcije” uz redovnu nastavu maternjeg jezika u švedskoj školi. ”Ostao sam cijelo vrijeme vjeran udruženju ”Bosna” u Boråsu, tu su nam uvjeti rada najbolji i ovdje se osjećamo kao kod kuće. To odgovara i djeci i rodteljima, a posebno što udruženje djecu često počasti sokom. Jednim pismom podsjetio sam roditelje na značaj učenja maternjeg jezika i oni su me podržali. Najveći broj djece je u nižim razredima i to garantuje da će škola još dugo raditi”, optimistički je raspoložen veteran Safet.

Mnogo toga je uspio u ovoj školi, ali mu je pomalo krivo što njegovi đaci –pobjednici na Saveznom takmičenju u znanju nikako ne ”iskoriste” pravo na nagradu – putovanje u BiH sa svojim vršnjacima. Roditelji ovih uspješnih učenika nikakao da daju saglasnost za ovo putovanje i radije to ostavljaju da obave u svojoj režiji u toku ljeta. Poznavajući Safeta kao upornog borca vjerujemo da će neko od njegovih vrijednih đaka već iduće godine sa nastavnikom Safetom krenuti put Bosne u društvu drugih djevojčica i dječaka. Mi im već sada želimo sretno putovanje.