Bosni u pohode

Kao i mnogo puta ranije i ove godine Savez bh. udruženja u Švedskoj iznašao je mogućnosti da nagradi najbolje učenike školskog takmičenja bosanskohercegovačkih dopunskih škola. Pobjednicima u Lundu prošle i Motali ove godine organizovano je studijsko putovanje u Bosnu i Hercegovinu i posjetu jednoj od bh. škola. Ovoga puta izbor je pao na vezirski grad Travnik u Srednjobosanskom kantonu i njihovu OŠ ”Kalibunar” u istoimenom radničkom naselju.

U periodu od 29. oktobra do 07. novembra na put autobusom krenulo je 30 učenika i šest nastavnika, zajedno sa posadom ”Adriatic Busa” iz Norrköpinga, dobro ”naoružanih” hranom, toplom odjećom, jastučićima i dekama za spavanje. Put dalek, kako neki kažu ”preko sedam mora i sedam gora”, ali time i jača želja za susretom sa domovinom. Napuštamo Švedsku nakon Öresundskog mosta, a onda preko cijele Danske, brodom do Njemačke i cijeli božji dan kroz nju do Austrije, pa dalje do Slovenije i Hrvatske. Poprilično hladno, ponegdje izmaglica i kiša, naročito noću.

Sabah u Bosni

U nedjelju smo zorom u Bosni i Hercegovini i prvi zračci topline kroz jutarnju maglu nagovještavaju da smo dobro došli. Malo smo poranili pa moramo odmoriti i stići u dogovoreno vrijeme, jer tamo će čekati i djeca i roditelji i nastavnici. Zanimljivo je da se svi raduju susretu, jedva čekaju da stignemo, a niko nikoga ne poznaje. Ama baš nikoga. Na Lašvi se malo osvježimo, umijemo i dotegnemo, kako ne bi bili totalno ”zgužvani”, jer valja nam sresti odmorne i sređene domaćine. Krećemo dalje, ali imamo još vremena jer Travnik je blizu, te svratimo nakratko u ”trgovačko čudo” FIS u Vitezu. Neizbježan osjećaj Ullareda u malom ili nekog većeg ÖB-a.

Na ulazu u grad, daleko ispred odredišta, čeka nas direktor škole Senad Merdžić-Merdžo i svojim autom ispred autobusa vodi nas do škole. Nebo se skroz izvedrilo i od jakog sunca jedva vidimo masu naroda usred naselja. Prijatan doček. Od srca. Nakon gužve, traženja stvari, pozdrava i prvog upoznavanja, smještaja kod svojih vršnjaka, mogli smo da popijemo kafu ”dočekušu” i da porazgovaramo malo sa odabranom delegacijom domaćina. Nakon toga, mi stariji trebali smo se i odmoriti. Djeca se nisu, gle čuda, ni umorila i brzo su našla internet klubove, bilijar kod Brace, ćevape kod Harija i sokove u ”Van Gogu” kod Mućija. A kažu da su ih vidjeli po cijelom gradu sa svojim domaćinima. Večernja šetnja nekadašnjom prijestolnicom i upoznavanje sa njom svima je prijalo.

U bosanskoj školi

Sutradan, učenici sa svojim domaćinima su na redovnim časovima u školi, a nastavnici u obilasku sa kolegama. Jedni na časovima bosanskog, drugi na geografiji i historiji, likovnom, a poneki i na fizičkom vaspitanju. Baš ih je bilo lijepo vidjeti i snimiti, naravno. Oko podne pauza i priredba za goste. Recitacije, folklor, ritmičke igre, simpatični voditelji programa, "power point" prezentacija. Školska sala krcata. Prilika za goste da se obrate i uruče poklone školi. Bilo je svega. Od kompjutera, laptopova, pisača, kopijatora, faksa, mašine za plastificiranje, digitalne kamere, sportskih rekvizita, sportske opreme, dresova juniorske škole fudbala Švedske i novčane donacije. Domaćini zadovoljni, a i mi.

Odmah nakon toga posjeta konfekciji ”Borac” u neposrednoj blizini, zbog koje se nekada i podiglo naselje Kalibunar. Zato je i dobilo epitet radničkog. U ”Borcu” nas časte hamburgerima i sokovima i svojim autobusima prevoze do centra grada. Ne kasnimo u posjetu gradskom Muzeju, gdje nam kustos objašnjava historiju grada i ovih prostora.

U blizini je i rodna kuća nobelovca Ive Andrića u kojoj smo proveli dobat sahat u razgledanju. Sa nama su u pratnji novinari ”Dnevnog avaza”, časopisa ”San”, dopisnici ”Oslobođenja” i Federalne TV. Uveče smo ponovo u gradu sa svima i uveliko se prepoznaje da je Travnik ovih dana dobio nove žitelje.

U glavnom gradu i na piramidama

Ujutro put za Sarajevo i sve znamenitosti glavnoga grada. Sa nama su i učenici i nastavnici iz Kalibunara. A počinjemo od izvorišta Bosne, podno Igmana i malo dalje Bjelašnice, sa Vrela Bosne. Sve blista na jarkom suncu i opalom lišću odlazeće jeseni. Uživamo udišući punim plućima za nova nadahnuća. Preko Ilidže, Nedžarića, Alipašinog, Dolac Malte, Pofalića, Marijinog dvora, Skenderije i Drvenije, do Vijećnice i Baščaršije.

Nezaobilazni Sebilj i virtuozna igra golubova, ćevapi u ”Petici”, Begova džamija, Slatko ćoše, Katedrala, Markale i Vječna vatra. Prođosmo i pored ambasade Švedske i Norveške u Ferhadiji, a neki i mahnuše onima ispred, misleći da su to ”naši” Šveđani čuvari. Po povratku u Travnik diskoteka za učenike i zajednička večera u Vlašićkoj kolibii. A sutradan ponovo na put. Samo sada malo bliže. U Visoko. U posjetu bosanskim piramidama Sunca i Mjeseca i već poznatim tunelima, katakombama i ponekom bosanskom faraonu, ako ga sretnemo.

Zamalo da nas, nenadano bahnuli vodič sa blokovima Fondacije i pofinim cijenama ulaznica, nije i ubijedio. A djeca su nas pitala: - Pa gdje su piramide, jer ovo je samo veliko brdo i na nekoliko mjesta iskopine i popločani pojasevi? Dobili su šeretski odgovor da će ih viditi kada dođu idući put i kada se brdo potpuno raskopa. A neko je u šali primijetio i faraona kako zamače iza obližnjeg grma.

Susret sa starim znancima

Naveče smo domaćini na druženju u ”Divanu” u prizemlju Andrićeve rodne kuće. Pored nastavnika domaćina iz Travnika u goste su nam došli direktori škola sa saradnicima iz Olova, Kaknja, Breze i Donjih Moštri kod Visokog. Iz Gradačca javili u zadnji čas da ne mogu doći. To su škole i gradovi kod kojih smo boravili ranijih godina i koji dođu da nas vide ma gdje mi bili u BiH.

Srdačan susret prijatelja uz virtuoze na gitarama Zoku i Grka i obećanja da ćemo se vidjeti opet. Narednog dana, nas i grupu učenika, primio je Načelnik općine g. Tahir Lendo i izrazio zadovoljstvo da smo odabrali baš Travnik i OŠ ”Kalibunar”. Četvrtak je pazarni dan u Travniku, pa su dva sata iskorištena za kupovinu i razgledanje. Poslijepodne je došao red na planinu Vlašić, pravu ljepoticu kraja. Prelijepi objekti na Babanovcu, skijaški tereni sa žičarama i bogatstvo krajolika. Dugi obilazak na čistom planinskom zraku i skupljanje snage za povratak. Jedan od učesnika oslobađanja Vlašića ispričao nam je, po povratku u školu, kako je to bilo i sve nam to popratio i video-snimcima.

Tu veče je bila i oproštajna diskoteka za učenike, a za nastavnike druženje u zbornici škole i uručivanje poklona od domaćina. Za kraj posjete ostavili su nam obilazak Plavih voda i Starog grada Travnika. Da se samo diviš tim ljepotama.

Ispraćaj

Na ispraćaju, čini mi se, cijeli Kalibunar. Direktor Merdžo i nastavnici Jasminka, Iva, Mahir, Fatima, Ledenko, Enesa, Zerina, Elma, Senad, Ramiza, Sadik, Ljilja, Sanida, Selma, Ružica, Senada, Ismeta, Majda, Zinada, Elvedina, Iza, Dževada, Edina i Zenfira opraštaju se sa kolegama Anelom, dvjema Azrama, Mirsadom, Safetom i Nesibom.

Domaćini napunili torbe naših učenika jer valja ponovo na daleki put. Svuda naokolo žamor i suze. Rastaju se Sabina i Lejla, Zerina i Amina, Selma i Ilmihana, Adnan i Kenan, Amina i Dalila, Amela i Selma, Erol i Belmin, Alma i Hana, Ajla i Elma, Lamija i Hana, Edin i Amer, Amila i Ajla, Nermina i Emina, Amina i Sabina, Una i Lejla, Belma i Sanela, Armina i Aida, Medina i Elma, Sabina i Lejla iz viših razreda, Ermin i Arnel, Jasmina i Selma, Amil i Nedim, Amina i Emina, Ermina i Džejna, Amer i Alan, Enesa i Anida, Nihad i Nahid, Selma i Amina, Elmir i Emir i Ajla i Aldijana, uz obećanje da će se vidjeti idućeg proljeća u Švedskoj.