Ubi concordia, ibi victoria
(Gdje je sloga, tu je i pobjeda)
Vri cijeli svijet, sulude glave vode svoje ratove, bez iole poštenja i obzira prema ljudskoj duši i njenom dostojanstvu. Ponavlja se tragikomedija ljudske bestijalnosti koja ne zna ni za red, za ljudske vrline.
Nažalost, naša BiH je uljuljana u nesigurnost, ne osvrćući se na minuli rat a ni rat koji još traje. Dok je pucalo, dok se ginulo na svakom ćošku, bili smo jedinstveni, bili smo svoji, ne gledajući ni na naciju ni na religiju.Šta nam donosi ta nesigurnost – vidimo to danas vrlo dobro. Gubimo svaki osjećaj morala,osjećaj onog poštenog, onog drugarskog što je krasilo našu BiH.
Prvog marta na TV-Hayatu čujem jedan dragi glas, glas ljubavi, glas podrške, glas ohrabrenja, glas dobronamjernosti, glas brižnog skrbnika naše djece iz udruženja ”Obrazovanje gradi BiH”. Taj glas poručuje i govori:
Sretan praznik nezavisnosti svim ljudima koji nose BiH u svom srcu, svim onima koji nemaju rezervnu državu , svima onima koji vole svoju domovinu!
Kuća, komadić zemlje, mogu se nalaziti ma gdje, ali ljudi su u srcu i težnjama svuda isti, imaju iste nade i strepnje, iste snove o dobroti i miru.To nam poručuje i želi čovjek koji nije po rođenju Bosanac, ali je čovjek koji je spoznao istinu o nama i o pozadini raznoraznih ratnih apetita.
Jovo Divjak – kako to gordo zvuči
Ovakav čovjek rijetko se sreće. Opredijeliti se na stranu pravednosti i istine, izaći iz službe u kojoj je bio i u kojoj je formiran kao vojno lice, izaći iz nje na vrijeme, pogaziti ranije datu zakletvu uvidjevši zlo koje ona silovito donosi – to nije za svakoga. General Divjak je to mogao, bila je to njegova hrabrost, postao je istinski simbol ljudske veličine i osobenosti.
Poslije rata stavio se u službu obrazovanja u službu dječijega svijeta, dječijeg htijenja ka boljem i uspješnijem životu. Prosvjetitelj Jovan Divjak spoznao je tačno šta našoj djeci treba, šta treba djeci koja su ostala bez jednog ili oba roditelja, djeci koja su nadarena ali bez mogućnosti daljeg školovanja. Jovan Divjak nije stao kad je otišao u penziju,već je produžio na neodređeno svoj radni vijek poklanjajući ga djeci.
Zato, ništa nije čudno kad čujete sve lijepe epitete koji su njemu upućeni. Treba samo jedan dan da provedete u udruženju “Obrazovanje gradi BiH”, pa da osjetite tu ljubav i privrženost djece i roditelja. Tu nema religije, tu nema nacije, jer to su samo lijepa djeca Bosne I Hercegovine.37.000 stipendija podijeljeno je našoj djeci za pomoć u daljem školovanju.
Tu su i strane zemlje diljem Evrope koje su ova djeca obišla sretajući se sa drugom djecom i drugim kulturama.Dobivši Međunarodnu nagradu za humanost u Berlinu, Jovo Divjak poklanja tu nagradu udruženju “Obrazovanje gradi BiH”. Sav svoj život i sva svoja razmišljanja, sve svoje snove, usmjerio je ka toj djeci.
Zato,budimo spremni stati iza takvog čovjeka, ne dozvoliti da ga bilo ko mrko pogleda a kamoli da mu čine ovakve psine i gluposti koje su van pameti.Dignimo glas za čovjeka, za našeg generala. Ubi Concordia, ibi victoria!
Ako budemo složni, pobijedit ćemo i tu bestijalnost ljudi bez razuma!
Rabija Arslanagić, Göteborg, 04.03.2011. (na dan kad je u Beču uhapšen general Armije BiH Jovan Divjak)
