Čovjek za sva vremena

”Idi do kraja. Ljudi su takvi kakvi jesu, jer su daleko od vrline. Ne pokušavaj ih mijenjati-promjena mora doći iznutra. Zagledaj se u svoj duh i u njemu potraži uzroke tuđeg nesavršenstva. Ako sebe približiš Vrlini za samo jedan pedalj, približio si se svim ljudima za dva pedlja. Dubina skriva uzroke, površina otkriva posljedice. Sad kad si se odlučio na taj put, ravnomjerno koračaj do kraja.”

Zapisujem ove mudrosti na papiriće i čuvam ih u mojoj torbici. I, vidiš, dobro dođu. Fenomen razumijevanja bez riječi, slušanje tog govora, to široko prevođenje stanja budnosti ili stanja odsutnosti duha, podstiče me da svaštarim sa emocijama. U tom svaštarenju i vrtlogu emocija znam samo jedno, da je potrebna istina i put do ljudi. Put do Visoravni istine je sazdan od čuda i mudrosti, a nastala je od ljudskih legendi-onih koji su imali svoj narod, svoju mladost, svoju istinu i svoju spoznaju.

Pokušavam da vam dam jednu sliku tog fenomena, čovjeka koji vas na svoj sopstveni način, na svoj osebujan način približava Bogu, približava vašu duhovnost jednoj realnoj spoznaji života kojim živite. Njegova razmišljanja i njegova spoznaja istine života je: Pouka treba da izvire iz djela iz istine o životu, a ne od nametanja. U djelu treba da se prepoznaje dijete i čovjek uopće. Bog je ljudima dao za putovođe u životu dva meleka, dva anđela čuvara-pamet i srce, da ih uzajamno čuvaju. Treba smoći snage i sačuvati pamet, sačuvati srce za duge dane. Odabiru li naša sadašnja osjećanja sjećanja iz ranijeg vremena, ili ranije vrijeme određuje naša sadašnja osjećanja?

Eto, kod mene su bila i sadašnja i prošla vremena; spoznaja vrijednosti ljudske mudrosti, veličine ljudske duše u jednom trenu odluke. Željela sam dovesti u Švedsku, u jednu drugu sredinu, rekla bih hipersenzibilnu sredinu, čovjeka koji će nam se svojom specifičnom karizmom približiti još više.

Taj čovjek je hafiz Sulejman efendija Bugari. Više je od jedne decenije kako sam ga imala priliku slušati i čuti njegovo osebujno tumačenje svete knjige-Kur`ana.

Kasnije sam došla u priliku da spoznam i vidim i njegove druge vrijednosti, a to je njegov rad u Centru za odvikavanje od poroka (droga i alkohol), te njegov rad u Centru za očuvanje bračne zajednice i čuvanje porodice kao životno važne institucije. Uspjela sam u toj svojoj želji, te sam uz pomoć BŠSŽ-a (Bosansko-švedskog saveza žena), Karitasa iz Göteborga i Saveza logoraša iz BiH, organizovati u Švedskoj njegov sedmodnevni boravak u toku kojeg je održao izuzetno vrijedna predavanja. Teme njegovih predavanja zahvatale su vrlo aktuelna pitanja u svim društvima: ”Porodica, roditelji u svijetu droge”,”Žena u svijetu diskriminacije nad njom“, „Duhovnost i put ka istini u dijalogu i živoj riječi između ljudi” itd.

Gostovanje je započelo u Göteborgu u Karitasu gdje je među tridesetak prisutnih nacija održao predavanje o važnosti dijaloga i respekta, uvažavanja, ljudi među sobom. Veče provodi u džematu Islamske zajednice sa osvrtom na porodicu, njeno očuvanje kao najvažnije društvene institucije. Dva dana boravka u Stockholmu organizovana su u režiji BŠSŽ-a. To vrijeme je doživljeno kao da je proteklo u jednom dahu. Oko 80 članica ovog saveza prisustvovalo je predavanju i diskusiji. Uvaženog gosta posjetioci su prihvatili sa oduševljenjem, ali i sa malom dozom čuđenja, jer bilo je zanimljivo vidjeti uvaženog gosta u dijalogu sa ženama i o ženama, njihovoj ulozi u odgoju i društvu uopšte. Slijedilo je veliko iznenađenje. Bila su to dva kratka dana puna dinamike i diskusija na vrlo osjetljive teme. Razgovor se ticao žene kroz historiju, pa sve do danas. Pitanje vjerskih vjenčanja, šarijatskih zakona, praktična primjena tih zakona, smisao zakona, vjere, suvremenosti, emancipacije žene danas i slično.

Jedno veče, po završetku seminara, naš uvaženi gost je u prostorijama Islamske zajednice u Stockholmu proveo u društvu sa tamošnjim članovima, a po njegovom mišljenju, i mišljenju domaćina, u vrlo lijepom raspoloženju.

Posljednji dan bio je u Gislavedu i nije mogao biti negdje drugdje. Ovo bosansko-hercegovačko udruženje je kruna vjerovanja, kruna korektnosti, kruna respekta čovjeka prema čovjeku, kruna gostoprimstva i ljubavi. Ono što je posebno za ovo udruženje je i jedna prestižna bosanska škola maternjeg jezika sa nastavnicom Sadetom Murić. Ljepota te večeri u Gislavedu je i rođendanska čestitka hafizu Bugariju, koji je baš u vrijeme posjete napunio 45 godina života. Rođendanska pjesma i čestitka bile su na švedskom jeziku iz poštovanja prema zemlji u kojoj živimo i u kojoj smo ga sa najvećim poštovanjem i ljubavlju ugostili.

Torta i rođendanski poklon bilo je iznenađenje za gosta, a i za mnoge prisutne. Slavljenik, hafiz Bugari, svoju tortu poklonio je učenicima/pobjednicima na školskom takmičenju u Halmstadu. Za svako nagrađeno dijete (njih 16) pripremljen je poklon koji je ovom prilikom uručio hafiz Sulejman Bugari. Teško je bilo odrediti kome je ova ceremonija uručivanja poklona više godila, hafizu Bugariju ili djeci. Svejedno, važno je da su svi u sali blistali od sreće. Hafiz je uz uručivanje poklona i čitanje imena nagrađene djece ujedno i protumačio značenje imena svakog prozvanog djeteta. Tako smo i na taj način naučili nešto novo.

Bit će to trenutak za pamćenje. Sama atmosfera i sam ambijent u udruženju ponese te svojom ljepotom ophođenja, ljepotom ljudske duše, smirenošću ponašanja, osjećajem pripadnosti toj sredini i tim ljudima. Sadeta Murić i njene članice nose te svojom toplinom i ozarenošću, a sala je bila prepuna. Vrhunac večeri za mene, a kako sam primijetila i za ostale, bilo je učenje Dove (za dobro svih nas). Dova je učena na našem maternjem jeziku, na našem bosanskom jeziku. Možete zamisliti tu sliku: blizu 300 ljudi u tišini aminuje na Dovu, a fantastični glas hafiza Sulejmana završava veče pjevanjem illahija i kasida.

Veličina ove večeri u Gislavedu leži i u tome što je Gislaved sredina gdje je susret i druženje upriličen u sasvim harmoničnoj zajednici članova islamske zajednice i članova udruženja. Rijetke su sredine u kojima je to izvodljivo. Nažalost. Ovdje su društvo i gostoprimstvo gostima zajedno za istim stolom pravili predsjednica udruženja žena i imam islamske zajednice. I sve je štimalo. To još ni u jednoj sredini nisam vidjela.

Kako nam je lijepo kad smo zajedno!

Ostalo bi se tamo do jutra da naš hafiz Sulejman nije morao u ranim jutarnjim satima sljedećeg dana letjeti za Sarajevo. Jedan nezaboravan dan u Gislavedu, jedna vrhunska i topla sredina, sa jednim izvanrednim susretom sa čovjekom za sva vremena,ostaje za pamćenje. Ostavio nam je u amanet ljubav, poštovanje prema čovjeku, dijalog među ljudima. Dobro vaspitanje je najveće dobro koje možemo i dobiti a i ostaviti djeci.

Njegovo osebujno tumačenje Kur'ana i hadisa čista je filozofija koju treba znati razumjeti, znati objasniti i znati primijeniti u kontaktu s ljudima. Upravo to je veličina hafiza Sulejmana ef. Bugarija, a u tumačenju Kur`ana i ta osebujnost. Misao od koje bježimo, ugodnost vjerovanja u ispravnost svojih misli i djela, uzimanje sebe kao mjerila svih stvari... Priznati sve strano i od nas različito, ali bez duboke sumnje koja sažeže mozak i osuši grlo, velika je stvar.

Neka je blažena misao (ako nije naša) od koje bježimo.

Ima istina koje nisu za sve ljude, niti su za sva vremena.