Muhamed Cerić – Cera
U očekivanju rezultata prvog dijela prvenstva fudbalskih klubova, članova Saveza bh. udruženja u Švedskoj, prisjetićemo se likova sportskih entuzijasta koji su svojim angažovanjem ostavili traga u svojim sredinama i šire. U Enköpingu smo gdje sa porodicom u vlastitoj kući živi Muhamed Cerić – Cera.
Iako mu je matično Udruženje ”BiH förening Enköping”, Cerić je stalno na relaciji Enköping – Västerås. Kao dugogodišnji sportaš nije mogao a da se ne uključi kao jedan od trenera u fudbalskom klubu BSK Västerås (Bosanski sportski klub).
Od atletike do fudbala
U rodnoj Ljubiji Muhamed je bio poznat kao vrsni atletičar na srednjim i dugim stazama i nije bilo opštinskog ili regionalnog takmičenja na kojem ne bi osvojio medalju. Kada je drugoligaš FK ”Rudar” iz Ljubije organizovao izborno testiranje za juniorsku ekipu. Muhamed je bio među onima koji su ubrzo obukli dres ovog kluba koji je dva puta bio na pragu Prve savezne lige Jugoslavije. Svoj prvi nastup za prvu ekipu ”Rudara” imao je u Novom Sadu protiv istoimenog tima. Postao je standardni prvotimac na mjestu ofanzivnog beka i bio je miljenik publike u Prijedoru i Ljubiji. Krasila ga je velika borbenost, ali i korektno ponašanje prema protivnicima.
U Mostaru “zatvorio” Tucea
"U Kupu Jugoslavije 1988. godine došli smo do polufinala, izbaciši prvoligaše kao što su Vardar, Dinamo iz Vinkovaca i Vojvodina, koja je te godine jurišala na "duplu krunu". Prvi polufinalni susret igrali smo protiv Veleža u Mostaru. Taj susret mi je nadraži, iako će od tada moja fudbalska karijera krenutim neželjenim tokom”, prisjeća se Cerić.
"U Mostaru sam dobio zadatak da čuvam Semira Tucea, jednog od najboljih tadašnjih jugoslavenskih napadača. Izgubili smo sa 1:0 golom iz penala kojeg je samo sudija vidio i znali smo da je to zbog toga što smo mali klub. Sa velikom željom očekivao sam revanš u Prijedoru i nadao se uspjehu. U susretu protiv ekipe Varteks, četiri dana prije revanša sa Veležom, pukao mi je mišić i ta je povreda uticala da dosta rano prekinem aktivno igranje. Velež je u Prijedoru pobijedio boljim izvođenje penala, a susret sam gledao sa tribina. Tako je to ponekad u sportu."
Aktivan i u Švedskoj
Kao i najveći broj prognanika, Cera se 1993. godine našao u Švedskoj. U Hallstahammaru pokreće udruženje ”Ljiljan”.
"Za dvije godine mog mandata kao predsjednika udruženja prikupljali smo mjesečno 10 do 12 hiljada kruna pomoći Bosni. Imam dokumentaciju da smo u tom periodu narodu i Armiji BiH poslali oko 400.000 kruna", sa ponosom ističe Muhamed Cerić.
Preseljenjem u Enköping jedno vrijeme igra fudbal u Diviziji 4, ali kako se stara povreda vratila, nastavlja sportsku karijeru kao sudija. Nekoliko godina sudio je u Diviziji 3, ali i ovdje je povreda učinila svoje. Nastavlja da radi u bh. udruženjima u Västeråsu i Enköpingu i organizuje fudbalske turnire koji 14 godina imaju veliku reputaciju. Nije ni čudo što je Muhamed Cerić postao selektor reprezentacije Saveza bh. udruženja i vodio ekipu na svjetska prvenstva dijaspore BiH – 2 puta u Linc (Austrija), Brisel (Belgija) i Minhen (Njemačka). Kao selektor težio je da u ekipu uđu igrači iz raznih sredina i da se tako naša mladost upozna i zbliži. Tražili smo mu fotografiju iz njegove bogate fudbalske karijere.
"Od najdražih predratnih fotografija sačuvao sam samo tri. Ostale, kako sportske tako i porodične su nestale u vihoru rata", kaže sa sjetom Cerić. Danas Cera ne igra, ne trči, ali svoje iskustvo nesebično prenosi na druge. Kao da se godinama nije ništa promijenilo. Cera voli fudbal, a igrači i navijači cijene i poštuju Ceru.
