Čarolija starog kraja

Ne mjerim više vrijeme brojem mojih posjeta Sarajevu i gradu u kojem sam živjela, radila, gdje je rođen moj sin, gdje je umro moj muž, gdje je moja majka načela skoro desetu deceniju svog života u domu "Vitalis" na Ilidži.

Ovog aprila bio je to 50. put da sam sletila u Sarajevo, u noći neuobičajeno hladnoj za ovaj sarajevski mjesec i u kojoj sam se izgubila na putu prema Višnjiku, lijepom i mirnom kraju grada, u kojem sam živjela prije rata 1992. godine.

Nakon dirljive posjete mojoj, skoro već poptpuno gluhoj majci, ali ushićenoj od susreta sa mnom i u svojoj senilnosti-danas blistavo čistog uma, naručujem vožnju gradom, kao bilo koji neznanac i putnik namjernik, kao da iza mene nisu skoro četiri desetljeća vezanosti uz moj grad..........i u toj reminiscentnoj vožnji, sa suzama u očima, uviđam da ne volim "Papagajku" niti "Zvijezdu", ni Breku ni Alipašino, da volim Ferhadiju i Marijin dvor, da ne volim Importane ni BBI, da volim MARKALE i zelenu pijacu, da više ne volim Skenderiju, ali volim ogoljeli Trebević.

Da više ne volim BARE, ali volim harem Gazi-Husrefbegove i Alifakovac, da volim dvorište crkve sv.Ante na Bistriku i Latinsku ćupriju, da ne volim Saraj-hotel, ali volim obnovljeni Central, ne volim Benetton, ali volim raskršće kod Katedrale i bivšeg Hamam bara i moj frizerski salon "Biba", gdje me dočekuju sa kafom i rahat-lokumom i zagrljajem dobrodošlice (" Pa, gdje ste, gospođo, nije vas bilo 162 godine?" ), ne volim novi Bristol, ali volim hotel EVROPU i Bečku kafanu i "bečku šnitu"i kavalira sa crvenom ružom, ne volim betonom okovanu novu zgradu Američke ambasade, volim zgradu Austrijske ambasade na početku Džidžikovca.

Da ne volim hamburger kod novootvorenog Mc Donaldsa, ali volim ručak u "Sultan sofri", ne volim više Vilsonovo, volim Veliku aleju na Ilidži i fijakere sa vremešnim konjima, ne volim"Sarajevotekstil" ni geometrijskim redom poredane novopečene butike po Ferhadiji, volim moj salon "MUFFY" kod "Preporoda", gdje i danas šiju moju dobro prostudiranu odjeću sa posebnim i jedinstvenim zanatskim umijećem, ne volim bezglavo tumaranje trgovačkim centrima, volim šetnju Baščaršijom, ne volim više ni knjige iz "Svjetlosti", volim moju knjižaru "Bajbuk" i antikvarna izdanja sa sarajevskih podzida uz Miljacku, volim neomaursku arhitekturu Vijećnice i INAT-kuću, ne volim ulične prodavače slikarskog komercijalizma i kiča, volim Galeriju "Paleta" i slike najuzoritijih slikarskih imena Bosne i Hercegovine, ne volim sivi i izlokani asfalt grada, volim put uz Dalmatinsku i Mejtaš i put ka VIŠNJIKU....!!

Vijećnica

U vožnji po sarajevskoj aprilskoj kiši, čarolija i svjetlost starog kraja se rasplinjuje, a ja u sebi ponavljam stihove:

"O, grade moj,

Ne mjerim više vrijeme na sate,

ni po Sunčevom tihom hodu,

Dan mi je kad tvoje oči me prate-

a noć- kad´ od mene odu"..........