Maestro Berber - mitska tragedija Srebrenice

Moja zadnja posjeta voljenom Sarajevu donijela je susret sa umjetnikom svjetskog glasa, kome su već odavno renomirane svjetske galerije širom otvorile vrata i gdje njegova čuvena djela plijene svojom monumentalnošću i umjetničkom porukom, ali kome su jedna vrata (O tempora, o mores !!!) ostala zatvorena: vrata Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine!

Sigurno pogađate, radi se o velikanu bosanskohercegovačkog slikarstva, Mersadu Berberu, slikaru i grafičaru, čiji se bezgranični talenat upravo razbuktao na sarajevskoj Likovnoj akademiji, a što maestro Berber ističe sa velikim ponosom, kao i imena svojih kolega, prof. Šarčevića, Hoze, Zeca...

Mufid Memija, doajen bosansko-hercegovačkog novinarstva, i autor političkog TV-magazina "Globus", imao je taj privilegij da u prostorijama "Bosnjačkog instituta" vodi razgovor sa maestrom Berberom i dobije odgovore na najsuptilnija pitanja i kontroverze oko ličnosti ovog doajena bosansko-hercegovačke umjetnosti, koji danas živi i radi u Zagrebu, ali kome je Bosna i Hercegovina domovina i zavičaj i koji parafrazira riječi hrvatskog pjesnika A.G.Matoša: „Egzil je najveća potvrda patriotizama!“ Danas kada neuki i pohlepni političari rastaču našu zemlju, maestro Berber kaže: "Moja najveća umjetnička inspiracija je uvijek bio mistični svijet Bosne, njenih otomanskih slojeva i tragičnog usuda njenih ljudi!"

Na toj tragediji bosanskog čovjeka nastao je i poseban likovni dokument "Srebrenica" maestra Berbera, baziran na svemirskoj i po veličini antičkog mita tragedije Srebrenice, koju je umjetnik stvarao čitavih deset godina i za koje vrijeme su brojni mitovi, svjedočanstva preživjelih, legende, dokumenti, filozofski i literarni zapisi zaokupljali njegov umjetnički život i oblikovali njegovu stvaralačku energiju u desetine skica, crteža, grafičkih listova, ulja na platnu, koja su zajedno ukoričena u impresivnoj monografiji pod nazivom "Srebrenica".

Na pitanje Mufida Memije, što je bio bio glavni moto stvaranja takvog i tolikog opusa, maestro Berber je odgovorio: "Ovo moje djelo je moj omaž tragičnim žrtvama Srebrenice i mislio sam da žrtvama treba vratiti njihovu osobenost, karakter, cijeli jedan život, koji je zauvijek nestao u onom trenutku kada su iskopavanjem iz neke od masovnih grobnica pretvoreni tek u broj". Naglašavajući personalnost srebreničkih žrtava, stavljajući u fokus njihova lica, oči, ruke, geste, Berber je, kako sam kaže, želio izbjeći "jeftini lament" i izdići se iznad svake takve pomisli: "To je moj umjetnički pokušaj vraćanja identiteta žrtvama koje su u međunacionalnim prepucavanjima i haškim arhivama pretvorene u statistike!"

Iz ragovora Memije sa maestrom Berberom saznajemo da je monografija "Srebrenica" promovirana u Zagrebu, jer političke strukture Bosne i Hercegovine nisu pokazale sluh i razumijevanje za ovaj projekat, te da je zagrebačkoj promociji prisustvovao i književnik Abdulah Sidran, čija je poema "Suze majki Srebrenice" uvrštena u monografiju.

Moja ljudska malenkost, koja zna da u ovoj nam drugoj domovini, Švedskoj, rastu djeca čiji su roditelji bestijalno ubijeni, osuđeni bez suda na najgrozniju smrt, samo zato što su bili Bošnjaci i muškarci, da žive majke, žene i sestre od kojih mnoge ni danas nisu saznale gdje im leže sinovi, muževi, braća, djeveri i komšije, i koji svi nose neizlječivu ljudsku traumu i bol, zahvaljuje se maestru Berberu, koji je svojim djelom pokazao svijetu da je u Srebrenici počinjen genocid i da je srebrenička tragedija ljudska i bosanska tragedija svemirskih razmjera!