Svrzina kuća
Rana jesen i septembar u Sarajevu je egzaltirani doživljaj, koji predstavlja luksuz koji sebi treba priuštiti, naravno- ukoliko vam zdravlje i finansije dozvoljavaju i ako vas interes i već "opjevana" nostalgija za rodnom grudom, pobuđuje i zove!
Taj osebujni ugođaj mi je ispunio srce i ove godine, ali povod za ovaj zapis je druge prirode! Sjedeći na sarajevskom suncu pomno sam, ispod tamnih naočala, pratila riječi turističkog vodića koji je zaustavio grupu znatiželjnih turista ispred radnje "Dibek" na Baščaršiji- a grupa je bila iz Osijeka ( zamislite samo da su Slavonci izabrali Sarajevo kao turističku destinaciju umjesto neke druge evropske metropole-sada kada je Hrvatska ravnopravna članica Evropske unije). Opisujući kratko i vrlo površno povijest familijarne i za Sarajevo značajne radnje "Dibek" i tradiciju ispijanja "tucane kahve" i njegovanje "zanata" decenijama, koji danas predstavlja značajnu turističku atrakciju, djevojka vodičse okrenula i rekla: "A sada, unajmljenim kombijem ispred Vijećnice, idemo u Svrzinu kuću!"
To me je vratilo u daleku 2004. godinu kada sam sa predstavnicima iz Resurs- centra iz Uppsale i gradonačelnikom Tierpa, gosp. Bosse Englundom bila gost sarajevskih "Sorooptimistica" (internacionalni klub žena Sarajeva) i kada smo svi zajedno posjetili Svrzinu kuću jednog divnog ljetnjeg dana. Splet starih sevdalinki izvele su djevojke iz ženskog hora u avliji Svrzine kuće nama u čast, razgledali smo Svrzinu kuću do u detalje i na kraju, na kaldrmisanoj avliji, poslužena nam je "kahva" sa rahat-lokumom na savatli demirliji i u fildžanima sa cizeliranim zarfovima.
Kakav užitak! To isto je ponovio i gradonačelnik B. Englund kada je uzviknuo "Jag är överväldigad!"
Svrzina kuća je danas depadans Muzeja Sarajevo. Inače, Svrzina kuća je privatna kuća u Sarajevu, koju je sagradila ugledna sarajevska porodica Glođo, u tadašnjoj vlasti predstavljeni kao kadije i mualimi, ali i kao veliki legatori "Gajreta " i "Merhameta". Familija nije imala muških nasljednika, pa je kuća udajom i rodbinskim vezama došla u posjed ništa manje poznate i ugledne muslimanske familije Svrzo, koja je pored ove kuće u Glođinom sokaku posjedovala kuće i u drugim dijelovima grada Sarajeva, od Alifakovca do Višnjika.
Kuća je sagrađena u tradicionalnom bosanskom stilu, koja danas služi kao muzej bosanske arhitekture turskog perioda. Kuća je apsolutno čuvala intimu porodičnog života i pružala uvid u život sokaka. Ona je najljepši očuvani primjerak izuzetnosti sarajevskog stambenog graditeljstva iz turskog perioda. U mnogim arhitektonskim naučnim spisima i člancima služi kao primjer lijepe i funkcionalne građevine, koja je definirala bosanski arhitektonski sklop.
Sastoji se od sljedećih komponenata: ograde, koja je određivala ulicu i jasno odvajala privatni od javnog prostora, dvorišta- avlije obložene oblim kamenom radi lakšeg održavanja, šadrvana, te česme koja je služila u higijenske svrhe prije ulaska u kuću, hajata, prizemlja- gdje se okupljala familija, te divhane (divanhana-koja je na spratu i koja je bilaprivatnog karaktera i koristila se za odmor i uživanje sa pogledom na čaršiju ili prirodu, halvata za spavanje, soba za poslugu, soba za musafire i putnike, hamama i ostalih higijenskih prostorija.)
Kuća je imala cvijetnjak, đul-bašču i povrtnjak, a sagrađena je od nepečene cigle-čerpića i drveta.
Enterijer kuće je restauriran nekoliko puta zbog zuba vremena i nepogoda, ali ljepota ručno tkanih bosanskih ćilima, sećija i jambeza, svilom vezenih košulja, anterija, ručno tkanih peškira, vezenih mahrama, boščaluk-bošci, jeleka, keranih jemenija i šamija i mangala i halki na dolafima, rezbarenog namještaja, kuhinjskog bakrenog i kalajisanog suđa sa izvađenim savatima kod najboljih čaršijskih zanatlija, ručno tkanih zastora u najboljoj bosanskoj, tj. bošnjackoj tradicionalnoj ornamentici nije umanjena, ili pak izgubila na svojoj zavidnoj i nenadmašnoj ljepoti.
Zato, ne dozvolite da hrvatski turisti i turisti čitave Evrope i svijeta koji posjećuju naš glavni grad znaju više o našoj tradiciji i njenoj jedinstvenoj ljepoti-nego što znate vi ili što trebaju da znaju i vaša djeca, čiji su korijeni u "tamnom vilajetu" što se zove Bosna (Bosna i Hercegovina), bez obzira što su rođeni, odrasli i školovani na sjeveru Evrope, tj. u zemljama našeg prisilnog egzila-Švedskoj, Danskoj, Norveškoj! Desit će se ono što se dešava sa Bošnjacima u Turskoj, sa Mađarima u Americi, sa Turcima u Njemačkoj, sa Jevrejima u Rusiji, sa Kurdima i Irancima diljem svijeta - zato svakako pročitajte i Lajoša Zilahyja (nobelovca ) i njegov roman "Kad`duša zamire"...
