Gazi Husrev-begova biblioteka
"Kultura je ono što ostaje i kada se sve drugo izgubi", poodavno je rekao prof. Hidajet Repovac sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, upozoravajući na krajnje maćehinski odnos aktuelne vlasti prema kulturi i njenim institucijama, a Gradimir Gojer, ponovo, po ne znam koji put: "Bosna i Hercegovina je država sa hiljadugodišnjom kulturom i ukidati čuvare kulturne tradicije, znači raditi direktno protiv države!"
Ovo su bili očajnicki vapaji dvojice sarajevskih uglednika u povodu zatvaranja Zemaljskog muzeja u Sarajevu, ali su se odnosili i na druge institucije u našoj domovini. Barbarska djela agresora u ratu 1992-1995. nastojala su zatrti vrhunska kulturna blaga diljem naše zemlje, svojim anticivilizacijskim činom uništiti sve ono što predstavlja duh i vrijedno kulturno naslijeđe, naročito Bošnjaka! I kao feniks iz pepela, u godini koja treba da obilježi važne datume ne samo za povijest naše domovine, nego i Evrope, digla se i otvorila svoja vrata Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, čija su i zgrada i knjiški fond devastirani u ovom ratu.
Kao što je poznato iz povijesti, temelje današnjem Sarajevu udario je Gazi Ishabeg Isaković 1463. god. ali je dolazak Gazi Husrev-bega na stolicu bosanskog sandžaka 1521.godine obilježilo i glavni grad, kao i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Naime, osmanlijske vojskovođe su bili nosioci nove državnosti i bili su prvenstveno zaduženi da se brinu o upravnim i vojnim prilikama u osvojenim krajevima. Ali, te iste vođe bile su visoko motivirane islamskim principom da je najbolje dobro djelo ono koje se zavještava budućnosti.
U tadašnjoj urbano nerazvijenoj Bosni- misija vakufa (legata) dobila je svoj puni značaj na svim poljima ljudske aktivnosti, a to je bio i preduvjet za osnivanje raznih vjerskih, obrazovnih, socijalnih, humanitarnih, utilitarnih i privatnih objekata, koji su vrlo brzo doprinijeli ekonomskom i kulturnom procvatu gradova i obrazovanju stanovništva na cijelom teritoriju današnje Bosne i Hercegovine! Djelo Gazi Husrev-bega, gledano ne samo u vremenu kada je nastalo impozantno je, kako po svom obimu, tako, još više, po svojoj višestrukoj namjeni.
Među najznačajnijim djelima koje je Sarajevu svojim vakufom ostavio Gazi Husrev-beg su: Medresa, Begova džamija, Kuršumli džamija, Imaret, Musafirhana, Hastahana, Hanikah i na kraju, meni najvažnije i najdraže: Gazi Husrev-begova biblioteka.
Biblioteka je osnovana 1537. godine istim vakufom kao i Medresa sa izričitom željom legatora da se ostatak novca upotrijebi za gradnju biblioteke ..."za kupovinu dobrih knjiga, koje će se upotrebljavati u spomenutoj Medresi, da se njima koristi ko ih bude čitao i da iz njih prepisuju koji se bave naukom...."
Skoro pola milenijuma je prošlo od nastanka prve javne biblioteke u Bosni i Hercegovini, biblioteka je prolazila kroz burna vremena kao i sama država Bosna i Hercegovina, njeno knjiško blago izmještano, paljeno, ponovo skupljano, pokradeno, vraćano, bogaćeno privatnim donacijama bosanskohercegovačkih intelektualaca i bibliofila, oplemenjivano novim djelima svjetskih i domaćih orijentalista- i kao mnoge kulturne institucije Bosne i Hercegovine i glavnog grada Sarajeva bila je među prvim institucijama agresorskog uništenja i razaranja.
No, zahvaljujući izdašnoj donaciji Vlade i emira prijateljskog Katara, Gazi Husrev-begova biblioteka, u novom zdanju i izdanju, otvorila je ovog proljeća svoje porte za sve ljubitelje knjiga i rukopisa na orijentalnim jezicima, za sve istrazivače i znatiželjnike, za entuzijastične prevodioce, za studente i učenike, za mnogobrojne posjetioce raznih svjetonazora, a za sumnjičave zasjala ljepša, opremljenija, modernija, bogatija nego bilo kada u svojoj višestoljetnjoj povijesti!
”Fond Gazi Husrevbegove biblioteke broji oko osamdeset hiljada svezaka knjiga, naslova časopisa i dokumenata na orijentalnim, bosanskom i nekim evropskim jezicima. Periodika se sastoji od najstarijih listova štampanih u Bosni i Hercegovini, nekih sarajevskih dnevnih listova kao i gotovo svih naslova muslimanskih listova i časopisa koji su izlazili ili danas izlaze u Bosni i Hercegovini.
Naročito je značajan autograf Ljetopisa sarajevskog hroničara Mula Mustafe-Bašeskije, koji obuhvata vrijeme od 1747. do 1804. godine. Najstariji rukopis u Gazi Husrevbegovoj biblioteci je djelo Ihjau ulumud-din, od Ebu Hamid Muhameda el-Gazalije, umro 1111. godine, teološko-mističko djelo, prepisano 1131. godine. Biblioteka također posjeduje veliki broj historijskih bosansko-hercegovačkih tekstova od naročite važnosti” /Wikipedia
