Murat Hačković

Murat Hačković je „Dukatov” dukat, madžarija i safurin! Skroman, tih, nenametljiv, a opet „strog”, za poštovanje kroz rad, uvažavan kod sviju.

Svi će vam kazati da je ing. šumarstva Murat Hačković (45), rođeni Sandžaklija (Crniš kod Tutina), završio studij šumarstva u Sarajevu, Bošnjak u duši, s osjećanjem za pravi folklor, čije su se koreografije i ostvarenja u „Dukatu” u Göteborgu pročule, pa je tako ostavio neizbrisiv trag na širim prostorima Skandinavije. Od malena je bio odgovoran pa otud i „vukovac” kao učenik generacije, ali folklor je bio i ostao njegova vječna ljubav, njime se bavi od 7. razreda, aktivan i dan-danas, u Tutinu, pa su ga TV-kamere zabilježile još 1982. godine, da bi to potvrdio članstvom u najprestižnijem bh. ansamblu AKUD „Slobodan Princip Seljo”.

Nastavio je s folklorom i u Švedskoj, gdje je sinonim za uspješne koreografije, pa po onoj narodnoj kažu, ne takmiči se ako „Dukat“ nastupa! „Dukat“ je slavu bh. folklora pronio gotovo po svim zemljama Europe, nastupao na gotovo svim saveznim smotrama kulture u Švedskoj, pobjeđivao dok je bilo ocjenjivanja, nastupao revijalno, na prošloj Saveznoj smotri kulture u Halmstadu pobijedio i dobio nagradno putovanje u BiH. Hačkoviću opet uspjesi ne znače ono što drugi imaju kao kriterij, on želi da folklor cvjeta u bh. mladosti, posebno dijaspori. Stigne biti i sa suprugom Nezirom, sinom Vahidinom (9) i kćerkom Sarom (7), oni ga razumiju. Uspješan svugdje!

- Gdje si zaposlen?

- U Volvo fabrici putničkih automobila, šef sam u dva pogona završne montaže sa oko 50 radnika i zamjenik sam šefa finalne montaže sa oko 600 radnika u dvije smjene.

- Kako tvoja porodica gleda na aktivnost u „Dukatu“?

- „Dukat“ traži puno odricanja na poslovnom i privatnom planu. Primjera radi, desetodnevna turneja, treba sa vrlo odgovornog radnog mjesta dobiti odobrenje za putovanje, znajući pritom da tvoj posao niko ne odrađuje i da te čeka. Onda, odsutan si od porodice, koja je svjesna koliko je „Dukat“ važan segment u našem bitisanju van domovine i zato imam ogromno razumijevanje.

- Od kada si u Švedskoj?

- Od 1991. godine. Zapravo, Švedska mi je bila suđena i moj dolazak nema direktne veze sa ratom u Bosni. Moj rahmetli otac je radio dugo u Švedskoj i ja sam u podsvijesti „znao” da ću jednog dana i ja živjeti ovdje, no to su bila maštanja koja su odudarala od stvarnih životnih planova. Poslije završenih studija na Šumarskom fakultetu u Sarajevu dolazim ovamo kao turista.

- Kako si se uključio u „Dukat“?

- U martu 1996. i to slučajno, ne mogu reći ni po nagovoru ni po ličnom angažmanu . Moj prijatelj Kemal Šabović je tada bio u upravnom odboru BiH udruženja u Göteborgu i na sijelu se slučajno povela diskusija o folklornoj sekciji, koja u to vrijeme nije imala koreografa. Na njegov sam prjedlog došao da pogledam probu folklornog ansambla i tu ”zaglavih” do dana današnjeg. Ansambal sa 30-ak članova bio je tek formiran, što je bio i dobar preduslov da nastavim onako kako sam zamišljao da novonastali ansambal treba da se razvija u nešto što će da traje. Rezultat toga je danas očigledan.

- Moto za rad u „Dukatu“?

- Vrlo je jednostovan – jedna jedina riječ: „opstanak”, u svakom pogledu značenja te riječi. Opstanak naše kulturne baštine, opstanak „Dukata“ kao takvog, opstanak nas samih...

- Kako se priprema „Dukat“ za nastupe?

- „Dukat“ je čitava mašinerija i pored onog što se vidi na sceni potrebna je logistika da se sve od početka dok kraja odvija kako je planirano. Svijet to ne razumije, pa često pitaju da li bi „Dukat“ mogao da odigra samo nešto malo. Kad je nastup u pitanju, kod nas nema ni puno ni malo, ni ozbiljno ni neozbiljno, svakom nastupu se prilazi sa ozbiljnošću i već unaprijed određenim smjernicama koje se moraju ispoštovati: sastavljanje ansambla za nastup od onih koji su u mogućnosti da učestvuju, spremanje nošnji po imenu i prezimenu, zakazivanje proba… sve do momenta poslije nastupa dok ne saznamo da su se svi vratili kućama.

- Kako se ti usavršavaš?

- Imam sreću da imam veliko iskustvo i odatle još uvijek crpim ono što mi je potrebno u radu.Tu su i dobri kontakti s eminentnim osobama kroz razmjenu iskustava.

- Šta ti znači rad u „Dukatu“?

- Ima svoje mjesto, posebno opečaćeno ogromnim iskustvom sa dosta uspona, promjena, iznenađenja, iskušenja, razočarenja i svega onog uz ime ”institucije” kao što je „Dukat“.

- Planovi za budućnost?

- Što se tiče rada u „Dukatu“, neće biti značajnih promjena jer naš rad se zasniva na već oprobanom receptu u koji se stalno dodaju male promjene za prilagođavanje. Veliki akcent se stavlja na osposobljavanje kadrova koji će „Dukat“ nositi i voditi dugi niz godina. Što se mene lično tiče, postoji jasan plan kako dalje i tačan datum dokle, no to nije sada najvažnije.

- Šta predlažeš kao vrsni poznavalac folklora?

- Cilj nam je da folklorna tradicija, između ostalog, bude znak prepoznavanja. Da bi folklorna tradicija opstala, mora biti interesovanja za nju, kojeg nema bez nadgradnje, kao i u svakoj umjetnosti. Naravno, ne nakaradne nadgradnje, nego spoja izvornog sa klasičnim, sa tonovima modernog. Okrenemo li se primijetit ćemo to isto svuda oko nas, pa zašto ne uradimo isto i sa folklorom. To je ono što smo mi u „Dukatu“ testirali i preživjeli!