Najbolje lekcije u životu naučio me otac

Djeca nose dresove s njegovim imenom, publika mu skandira na utakmicama, gdje god dođe prolaznici ga zaustavljaju kako bi se fotografisali s njim...

Ljubitelji košarke s nestrpljenjem iščekuju početak Eurobasketa 2015 na kojem će se za medalju najbolje evropske ekipe boriti i reprezentacija Bosne i Hercegovine. Mnogo nade polažemo u sve naše momke, posebno u „prvog među jednakim“, kapitena Mirzu Teletovića. Svojim šutevima „s parkinga“ i drugih mjesta na terenu nebrojeno puta do sada donio nam je prednost i pobjede nad protivničkim timovima.

Djeca nose dresove s njegovim imenom, publika mu skandira na utakmicama, gdje god dođe prolaznici ga zaustavljaju kako bi se fotografisali s njim...Istinska je zvijezda u BiH, ali i u Americi gdje je član NBA ekipe „Brooklyn Nets“. Ali on se uopće ne ponaša poput zvijezde. Čvrsto stoji na zemlji, osim kad igra košarku, skroman je, pristojan, dobro odgojen, vrijedan, uzoran igrač i čovjek. Šta očekuje od Eurobasketa, mašta li o prvom mjestu?

Maštanja o tituli i odnos sa ocem:

- Sigurno. Ko ne mašta?! Imamo generaciju košarkaša s velikim potencijalom, koja može napraviti jako dobre rezultate. Ali to je duga i daleka priča. Treba mnogo rada i discipline da bi se postigli tako veliki rezultati.

Košarku je počeo trenirati kao dječak. Dječak je bio i kada je otišao iz rodne Jablanice u Tuzlu, gdje je debitirao u „Slobodi“. Otac mu je, kaže, Mirza, oduvijek bio najveći oslonac.

- Tako je u muškoj raji. Mame se više zbliže s kćerkama, valjda. Emotivna je ta priča o našem rastanku. Sad, kad imam svoju djecu, mogu samo zamisliti kako se osjećao kada je svog dječaka od 14 godina ostavio u drugom gradu, u kojem ne zna nikog, da se brine o sebi. Nije bilo lako ni njemu, ni meni. Međutim, dao mi je prave lekcije u životu.

Usmjerio me ka sportu, učinio da me ne zanimaju ni droga, ni alkohol. Imao je povjerenja u mene od prvog dana kada me odveo u Tuzlu. Nisam ga iznevjerio. Kad god mi je šta zatrebalo on je bio tu. Znao je ustati u pola noći i iz Jablanice doći u Tuzlu jer sam mu rekao da imam temperaturu. Nevjerovatna je ta podrška i ljubav koje mi je dao. To mnogo znači, priča Mirza.

Dani u Jablanici

Pitali smo Mirzu namjerava li se jednog dana vratiti u Jablanicu.

- Kako da ne! Obavezno u Jablanicu! To je moj grad, tu sam najopušteniji, dobro se osjećam. Tu je moja familija, moji drugovi, tu mogu da uživam u nekim svojim „ritualima“ u kojima nisam mogao uživati zadnjih 13-14 godina. Sve ovo vrijeme žrtvujem se kako bih nešto postigao. Zato, kada dođem u neke godine, vratit ću se kući i reći svojima: e, odoh sad fino s rajom popiti kafu, da nigdje ne moram žuriti.