Namigivanje zvijezdama
Na sreću i zadovoljstvo, svaki moj boravak u Sarajevu i pored nostalgične letargije koja me često obuzima, biva obilježen i nekim lijepim doživljajima. Ovaj 62. postratni susret sa mojim gradom, protekao je i uz "Namigivanje zvijezdama", izvrsnu dokumentarnu seriju neobične TV forme koju je prikazivala FACE TV Senada Hadžifejzovića, a čiji je autor gosp. Mišo Marić, koga sam i osobno upoznala na Sedmom kongresu Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine u junu ove godine, a koji već godinama piše i za "Bosansku poštu".
Mišo Marić, predratni voditelj poznatog omladinskog hora "Mostarske kiše", pjesnik, pisac, bohem, novinar, pratilac, kroničar, hedonista i nostalgičar, predstavio se i kao impresivan dokumentarista i kolekcionar dokumentarnog materijala, zapisa, fotografija, video snimaka iz vlastite "sehare", koje je zasigurno vrlo ljubomorno čuvao - da bi sve to "prosuo" pred nas u serijalu "Namigivanje zvijezdama".
Jedan od rijetkih živih kroničara Mostara i Bosne i Hercegovine, poveo nas je zaboravljenim stazama, ispričao nam anegdote i komične situacije iz života jedinstvenog državnika Josipa Broza Tita, Džemala Bijedića, mnogih umjetnika, bohema i sanjara i stvaralaca na mnogim poljima.
On i snimatelj Jan Beran zajedno su putovali i snimali, bilježili- ”ono nešto”, što moju generaciju podsjeti na dobre dane kada smo zajedno sjedili i uživali!
Naziv serijala”Namigivanje zvijezdama”, potiče iz priče velikog pjesnika Miroslava Antića, koji je vjerovao da će, kada umre, postati zvijezda na nebu! Poslije smrti, njegovi prijatelji koji su živi, za vedrih noći gledaju u zvijezde i namiguju im, a zvijezde im žmirkanjem odgovaraju.
Ne mogu izdvojiti neku od emisija, ali ako trebam - onda bi to bila ona o filmskom režiseru
Hajrudinu Krvavcu - Šibi, režiseru filma ”Valter brani Sarajevo”. Taj Hercegovac porijeklom, proslavio je Sarajevo više od mnogih, ali nisam poznavala njegov zarazni humor, koji nam je Mišo otkrio , kao i veliku ljubav prema supruzi Ešefi.
Ili, emisiju o Davorinu Popoviću - sarajevskom i pjevaču ”Indexa” , koga je je Sarajevo voljelo i za života, a voli ga i slavi i poslije smrti. Ili, o Zuki-Zulfikaru Džumhuru, piscu, hodoljupcu, karikaturisti, zaljubljeniku i kroničaru Orijenta, koga je i crtao i nadahunto opisivao.
Ili o Mustafi-Ici Voljevici, Mostarcu i Hercegovcu, glumcu i ”mostarskoj liski” sa Rondoa, ili o Džemalu Bijediću, državniku, koga je i Tito uvažavao i koji mu je u Beograd nosio ”džandar baklavu” iz Sarajeva, ili, ili - sve što sam pomno slušala, gledala - i divila se i upijala.
Ovo je pravi poklon i za mlađu generciju, da educira, informira i upozorava mlađu generaciju na ono odakle potiču, ko su i što su. Podsjeća ih i na to da imamo više kvalitetnog i dobrog nego što im se danas nudi u kreaturama u svijetu turbofolka i kvazi vrijednosti. Mislimo i njih, jer su dio naših života i to smo im dužni!
Na kraju, toplo bih preporučila svima, kojima je još stalo da našeg prelijepog i bogatog jezika, da tekstove Miše Marića uvrste u nastavu maternjeg jezika, a drugima da svoje poznavanje osvježe ovom ljepotom.
