Da se Srebrenica ne zaboravi i nikom ne ponovi

Savez bh. udruženja u Švedskoj i Bh-švedski savez žena u saradnji sa gradom Malmö organizovali su 13. juna manifestaciju sa kojom se podsjetilo na genocid u Srebrenici, ali i upozorilo na mogućnost novih ”Srebrenica”.

Na Gustaf Adolf trgu u centru švedskog lučkog grada Malmö i centra regije Skåne u subotu 13. juna održana je manifestacija kojom se željelo podsjetiti na 20 godina od genocida počinjenog nad Bošnjacima na području Srebrenice u Bosni i Hercegovini, a istovremeno opomenuti na mogućnost novih ”Srebrenica” širom svijeta. Organizatori su bili Savez bosanskohercegovačkih udruženja u Švedskoj (BHRF) i Bh. švedski savez žena (BHSKF) u saradnji sa gradom Malmö. Pred oko 500 posjetilaca manifestaciju je otvorila Azra Jelačić, predsjednica BHRF-a. Ona je u svom obraćanju ponovila svoja sjećanja na prve dane krize u bivšoj Jugoslaviju na početku 90-tih godina. Nije se sve završilo na ekonomskoj krizi, buntu otpuštenih radnika, borbi da se porodici obezbjedi golo preživljavanje. Započelo je mnogo gore: agresija na jednu suverenu zemlju i rat, koji je u pojedinim dijelovima poprimio razmjere genocida.

Ljudi su proganjani i ubijani samo zbog svog imena i pripadnosti jednom narodu – Bošnjacima. To nisu radili kriminalci, ljudi van zakona i ljudi poremećenog uma – iza svih planova istrebljenja jednog naroda stajali su najobrazovaniji ljudi, pa čak i jedna Akademija nauka. Srebrenica se dogodila pred sam kraj rata, u srcu Evrope, pred očima svijeta genocid je doživjela jedna od UN zaštićena zona. ”Ja ponovno čujem ratne bubnjeva, bojim se i uznemirena sam. Osjećam u blizini ”mračne sile” koje su ponovno oživjele. Sve sam to već ranije osjetila i čula”, napisala je to Azra u novinama ”Sydsvenska” i ponovila prisutnim na manifestaciji. Podsjetila je na sve veći broj napada u Švedskoj i u drugim evropskim zemljama na pojedince i grupe samo zbog njihove boje kože, imena i vjere. Istovjetne stavove u osudi genocida u Srebrenici, zahtjevu za kažnjavanje planera i izršioca zločina kao preduslova za mir na Balkanu, imale su i Amela Hodžić, ministrica u regionu Skone (Skåne) i Katrin Stjernfeldt Jammeh, član Skupštinskog vijeća grada Malmö.

Negiranjem zločina u Srebrenici otvara se prostor za ”mračne sile”, diskriminaciju među ljudima i gubitak slike o Švedskoj kao zemlji visokih demokratskih standarda. Posebno se obraćamo mladima da se uče na primjeru Srebrenice da im se ne bi ponovila sudbina hiljada prognanika iz Bosne i Hercegovine, ali i sve veće kolone izbjeglica iz zemalja Srednjeg istoka. ”Kao da već nismo jednu lekciju dovoljno savladali” poručile su političarke Amela i Katrin.

Zlata band i Cvjetovi mira

Manifestaciju je prigodnim muzičkim sadržajem popratila Zlata Wolim sa svojim orkestrom. Zlatina pjesma o ženi – majci, sestri, supruzi i najvećoj žrtvi svakog rata našla je put do srca svih prisutnih. Vrhunac njenog nastupa bili su njeni stihovi na švedskom jeziku o ljudskim životima bezdušno ugašenim u Srebrenici. Posljednji stihovi i akordi gitare popraćeni su suzama koje Zlata nije mogla da zaustavi da liju niz njene obraze. Zlatan Bukić je izabrao stihove Abdulaha Sidrana na temu Srebrenice. Moderator programa bio je Nihad Pašalić. U Sklopu manifestacije Bh-švedski savez žena promovirao je Cvijet mira (Cvijet Srebrenice) autorski rad Udruženja žena ”Gračaničko keranje” iz Gračanice (BiH).

Ovaj Cvijet je tog dana ponijelo više od 200 građana svih uzrasta i nacija. ”Veoma smo zadovoljne interesom za Cvijet mira” rekle su Almedina Sačić i Fatima Selimagić, koje su uz cvijetove dijelile i tekst na švedskom jeziku o simbolici Cvijeta. Po Azrinoj zamisli prisutni su mogli sami da oblikuju Cvijet mira i da ga postave na pano kao spomen na svaku žrtvu tog 11. jula 1995. godine od kojih je većina našla mir u Memorijalnom centru Potočari. Uz oblikovanje Cvijeta tekao je i razgovor, pa se Senada Ferhatbegović ”borila” sa engleskim jezikom da bi turistima objasnili smisao ovog čina. Na kraju su na trgu položene bijele ruže za nevine civilne žrtve, a onda je neko od prisutnih mlađih ljudi donio iz obližnje prodavnice cvijeća bijele ljiljane – simbole bosanskog Kraljevstva i pridružio ih bijelim ružama.

Na kraju, u jeku demontaže panoa i prikupljanju rekvizita pitali smo Azru Jelačić, idejnog tvorca mafestacije o njenim utiscima. ”Sad sam mirna i zadovoljna. Ovoliki interes, veliki broj Cvijetova mira koji će u mnogim porodicama da nastave kazivanje o Srebrenici i Bosni i Hercegovini, veliki broj stranih turista koji su zastali, pitali i pravljenjem Cvijeta postali dio manifestacije. Sve je to vrijedno nekoliko mjeseci čekanja na razne dozvole, pa priprema programa, znoj i napor ove grupe iz ”Bosanske Krajine” i ”Sarajeva” na montaži konstrukcije za panoe, aktivnost članica iz ”Đerdana” Malmö i ”Izvora” Borås, dolazak vas iz Norrköpinga, svi smo mi danas uradili veliku stvar”, zaključila je svoje utiske Azra Jelačić.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije u Hagu zločin u Srebrenici je nazvao genocidom, to je učinio i Evropski parlament, to će, vjerujemo, učiniti i Greneralna skupština UN svojom Rezolucijom. To su učinili parlamenti nekih država, priznali neki srpski generali u Haagu. Banjalučka ”ekspertska komisija” još uvijek ”istražuje”… Poljak Tadeuš Mazovjecki (Tadeusz Mazowiecki) je napuštajući svoju funkciju u znak protesta rekao: ”Srebrenica se može dogoditi bilo kojem narodu u Evropi”. Treba li nešto više?