Nema više "Bosanske pošte"
"Bosanska pošta", omiljeno štampano glasilo na bosanskom jeziku u Skandinaviji, prestalo je sa izlaženjem tačno uz proslavu Dvadesetogodišnjeg jubileja od izlaska njenog prvog broja.
Tužna vijest za mnoge Bosance i Hercegovce, kako u Švedskoj, Norveškoj, Danskoj, tako i diljem svijeta gdje danas žive Bosanci i Hercegovci, prognani iz domovine ratom i strahotama od 1992. godine i kasnije, a skoro svi vjerni čitaoci, čak više vjerni i dugogodišnji suradnici!
Tužna vijest za mnoga bosanskohercegovačka udruženja po Skandinaviji i svijetu, gdje je "Bosanska pošta" stizala svakih petnaest dana, čitana i posuđivana članovima na čitanje do slijedećeg broja.
Tužna vijest za mnoge individualne pretplatnike, koji su sebi mogli priuštiti taj mali luksuz da im list na super korektnom maternjem jeziku stiže na kućnu adresu.
Tužna vijest za nastavnike dopunskih škola na bosanskom jeziku, jer im je "Bosanska pošta", sa svojim tekstovima, sigurno često poslužila kao učilo i predmet diskusija i razgovora sa starijom generacijom učenika i polaznika.
Tužna vijest za mnoge pojedince porijeklom iz Bosne i Hercegovine, koji su u novim zemljama postigli uspjeh i na integracionom i poslovnom planu, ali i pronijeli glas o Bosni i Hercegovini kao zemlji jakih individualaca i ništa manje patriota, a o kojima je "Bosanska pošta" lijepo i vrlo objektivno izvještavala.
Tužna vijest za mnoge stradalnike rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu, borce i ratne veterane, logoraše i njihove familije, Srebreničane i njihovu djecu, jer im je "Bosanska pošta" davala neograničen prostor da progovore o svojim patnjama i mukama, svojim gubicima, frustracijama i bolovima.
Tužna vijest za mnoge dopisnike i novinarska pera iz domovine, koji su zemljake izvještavali o situaciji i dešavanjima u Bosni i Hercegovini, a koji danas pišu i za mnogo poznatije štampane medije širom svijeta.
Tužna vijest za Ambasadu Republike Bosne i Hercegovine, kojoj je "Bosanska pošta" bila svojevrstan informacioni desk za Bosance i Hercegovce u Skandinaviji.
Tužna vijest za mnoge pisce, pjesnike i druge umjetničke stvaraoce kako u domovini, tako danas i izvan nje, za koje je "Bosanska pošta" bila svojevrsna promotivna stranica.
Tužna vijest za mnoga bosansko-hercegovačka sportska udruženja, kao i sport u domovini, jer je "Bosanska pošta", možda više nego o drugome, izvještavala o nastupima i takmičenjima sportista koji su uvijek izlazili i visoko dizali zastavu jedine domovine Bosne i Hercegovine, ma gdje bili i ma gdje se borili!
Tužna vijest... mogla bih tako dugo nabrajati, ali je to tužna vijest i za mene osobno, jer više neću moći uživati u lijepim napisima, tekstovima i reportažama vjernih suradnika "Bosanske pošte" svih ovih godina, kao što su Mišo Marić, Uzeir Bukvić, Ilja Sijarić, Fikret Tufek, Mubera Dizdar, Ferid Čehić, Branko Tomić, a na kraju i najvažnije, u obaveznoj kolumni glavnog i odgovornog urednika "Bosanske pošte", gospodina Dževada Tašića.
Sve sam ovo nabrojala kao omen novinama, koje je ovaj dugogodišnji predratni novinar "Oslobođenja" osnovao i uređivao čitavih dvadeset godina, uspio zadovoljiti čitalačku znatiželju i čitalački ukus bosansko-hercegovačke populacije u izbjeglištvu, uzdići svoju novinarsku objektivnost do zavidne visine, boriti se svojim novinarskim perom i etikom da štampano glasilo jedne etničke populacije u Skandinaviji postane i visokotiražno, opirati se svim finansijskim teškoćama, te puritanskom strogošću zabraniti pristup svakom neukom novinarstvu.
