Časovi historije u domovini

Prvaci na Dvadesetoj saveznoj smotri kulture i školstva u kategoriji ”Juniori” i ”Seniori” nagrađeni su i studijskim putovanjem u BiH. Ovu mogućnost iskoristili su takmičari iz Gislaveda (”BiH”) i Malmöa (BKF "Sarajevo").

Odlukom Glavnog odbora Saveza bh. udruženja u Švedskoj pobjednici na 20. saveznoj smotri bh. kulture i školstva, u kategoriji ”Juniori” i ”Seniori”, nagrađeni su i studijskim putovanjem u BiH. Pozivu za putovanje odazvali su se takmičari ”Juniori” i ”Seniori” iz udruženja ”BiH” Gislaved, te njihovi vršnjaci iz BKF ”Sarajevo” Malmö. Na put su krenuli i njihovi učitelji i jedan broj roditelja.

Start u Boråsu cilj u Živinicama

Autobus agencije ”Ocean Tours” iz Jönköpinga svoj dugi put započeo je u nedjelju 25. oktobra u Boråsu. Slijedeća stanica bila je u Gislavedu, a posljednja i najbrojnija grupa sa predsjednicom Azrom Jelačić ukrcala se u Malmöu. Vožnjom Öresund mostom započinje putovanje od oko 2 hiljade kilometara do Živinica, gdje ih čeka domaćin KUD ”Živinice”.

Prve lekcije na bh. granici

U jutarnjim satima 26. oktobra autobus se približava državnoj granici kod Bosanske Gradiške. Da je ovo studijsko putovanje na kojem će se van školskih klupa naučiti više o geografiji i historiji BiH, kako je na početku putovanja objasnila predsjednica Azra Jelačić, u praksu provodi nastavnica Sadeta Murić. Odraslima i omladini ona djeli geografske karte BiH i daje prvi zadatak: označiti mjesto ulaska u BiH i na karti pratiti dalji tok putovanja. Drugu ”lekciju” pruža im graničar – ”za uspomenu” uzima fudbalsku loptu iz kompleta sportske opreme, koju su sportaši iz ”Bosne” Borås namjenili omladini u Živinicama. Dalje se putuje Lijevče poljem, tranzitom oko Banjaluke, pa živopisnim kanjonom Vrbasa do Jajca.

Veliki odmor i historijski čas u kraljevskom gradu

Sjedište bosanskih kraljeva i AVNOJ-ski grad Jajce dočekuje goste okupan jesenjim suncem. Orošenim stepenicama spuštamo se što bliže mjestu gdje ljepotica Pliva skače u zagrljaj zahuktalom Vrbasu. Mnogima je ovo prvi put da su tako blizu čuvenog Plivinog vodopada i nižu se fotosi za uspomenu. Veliki odmor započinje i završava u restoranu ”Kod Asima” sa bosanskim specijalitetima u ambijentu stotinama godina starih gradskih zidina. Kroz Travničku kapiju napuštamo Jajce, ubrzo napuštamo u Donjem Vakufu i rijeku Vrbas, koji započinje put negdje kod Gornjeg Vakufa na planini Vranici. Prelazimo i prvi planinski prevoj – Komar i spuštamo se u dolinu Lašve.

Vezirski grad Travnik

Parkiramo autobus na izlazu grada i pješice idemo kroz vezirski grad Travnik. Vodić nam je Adis Arnautović iz Omladinskog edukativnog centra. Živopisnim ulicama punim historije u gradu, u kojem, po Vajti, ”bulbuli najljepše pjevaju” stižemo u Omladinski centar. Slušamo priču mladih ljudi koji pomažu vršnjacima da pokrenu vlastitu aktivnost i da se ne predaju beznađu. Donijeli smo im poklone i poziv za saradnju sa omladinom u našim udruženjima u Švedskoj. Prolazimo i kraj rodne kuće nobelovca Ive Andića koja je u fazi obnove.

U oktobarski sumrak smo na obali Lašve u centru grada i pred bh. fenomenom – dvije škole pod jednim krovom. Ogromna zgrada iz austrougarskog perioda sa dva lica: oronuli dio zgrade za bošnjačku djecu i renovirani dio za djecu bosanskih Hrvata. I žičana barijera ”pride”. Komentar? Prije nastavka puta osvježavamo se u Bečkoj kafani ”Konak”. Sve je lijepo i blještavo, ali dim od cigareta… Na putu za Kaonik prolazimo kraj Ahmića, naselja koje je doživjelu sudbinu Hambarina, Kozarca, Zecova, Čarakova, ali od drugog neprijatelja. Putem M17 (E73) prolazimo pored grada metalurga i rudara – Zenice.

Tunelom se provlačimo kroz Vranduk, čije su granitne grudi probijale ruke brigadira na legendarnoj pruzi Šamac-Sarajevo. Na mjesečini se naziru zidine starog grada Vranduka, nekadašnje najjače kapije Bosne. Rijeka Bosna nas prati sve do Doboja. Magla i radovi na putu usporavaju vožnju. Putem M4 idemo prema Tuzli dolinom Spreče koja ove jeseni ne prijeti poplavama. Naš domaćin Enver Šehović pomaže nam da nađemo put do jedinog motela u Živinicama – ”Yet Star”. Osoblje motela nas dočekuje ukusnom večerom. Leđa nam vape za krevetom, a sutra opet putovanje.

Potočari-obavezna lekcija iz najnovije historija Bosne

Za doručkom smo odmorniji i raspoloženiji. Vozač Hamid je pripremio autobus za naredni historijski čas. Vođa puta, Azra Jelačić, preporučuje da se kupi dovoljna količina flaširane pitke vode da bi se izbjegli rizici stomačnih smetnji, a mi dobacujemo : ”Kupite samo domaće!” Tako je i bilo. Almedina Sačić, predsjednica Bh-švedskog saveza žena, predstavlja gošću na ovom putovanju – Jasminku Čamdžić, autoricu ”Cvijeta Sjećanja” (Srebrenice), koji svi nosimo na reveru. Uz riječicu Gostelju prolazimo kraj površinkog kopa Rudnika uglja Stanari, a onda kroz varoš Stupari na obroncima Konjuha.

Na geografskim kartama se traže mjesta kroz koja prolazimo. Put M18 sve više stremi planskim vrhovima i ostavljamo maglu u dolinama. Sunce obasjava Konjuh u jesenjim plamtećim bojama. Kao na slikarskom platnu niže se živopisna sela na padinama Konjuha. Vijugavi trag iz dimnjaka pokazuje da ovdje ima ljudi i života. Na ulazu u grad Kladanj skrećemo na put M19.2 prema Vlasenici, Milićima, Bratuncu i Potočarima. Prati nas rijeka Drinjača, koja nešto prije Vlasenice skreće prema Zvorniku i Drini.

Sa nama uz cestu vijaga njena pritokaTišća. Dok prolazimo kroz Vlasenicu podsjećamo omladinu na zloglasni logor ”Sušica” formiran početkom agresije na BiH i u kojem je ubijeno oko 1600 bošnjačkih civila. Autobus usporava da napravimo snimak crne table na kojoj je jedan stanovnik napisao: ”Teško Bogu sa nama ovakvima kakvi smo”. Nazivi ostalih naselja podsjećaju na stradanje naroda Podrinja od 1992. do 1995 godine, a posebno masovna pogubljenja Srebreničana u julu 1995. godine: Nova Kasaba, Konjević Polje, Kravica, Glogova, Bratunac…

Memorijalni centar u Potočarima

Dvadeset godina je od genocida nad Bošnjacima u zaštićenoj UN zoni Srebrenica. U zelenom polju bijelih nišana molimo se za duše nevinih žrtava. Ubili su ih dušmani dva puta: prvo olovnim kuglama, a drugi put raznoseći njihova tijela po raznim grobnicama. A oni su, evo, izašli i u bijelim odorama svjedoče i opominju.

Slušamo pritajenog daha obaveznu lekciju da nam se ne bi opet ponovio genocid. U bivšoj bazi holandskog bataljona ragledamo muzejsku postavku otvorenu u julu ove godine. U hladnim ogromnim fabričkim halama samo zvuk naših koraka. Malo nas je koji do kraja gledaju projekciju u Dokumentacionom centru o događajima nakon pada Srebrenice. Teško je.

U malom predahu odgovaramo na pitanja mlađih. Uz priču pomalo popušta pritisak od dubokih osjećanja na ovom mjestu gdje je zločinački nagon dobio takve razmjere da bi postao genocid. Omladina je pronašla majice sa motivom Memorijalnog centra. Biće to dobar povod za priču o Srebrenici kad se vrate kući.

Posjeta vršnjacima u Centru za mlade

Ručak smo planirali u Centru za dnevni boravak mladih humanitarne organizacije EMMAUS u Potočarima. Omladina razgleda objekte za smještaj i razgovara sa vršnjacima. Kupujemo ekološke proizvode od voća i povrća sa kojima mladi u Centru popravljaju svoju ekonomiju. Nakon obilnog i ukusnog ručka predsjednica Azra Jelačić domaćinima predstavlja Savez bh. udruženja u Švedskoj i Bh-švedski savez žena, te pobjednike Savezne smotre iz Gislaveda i Malmöa.

Da bi mogli reći da smo bili i u Srebrenici molimo vozača Hamida da ”napravi krug” do centra grada. Prolazimo pokraj zatvorenih industrijskih objekata, na fudbalskom stadionu se trenira, puno je napuštenih kuća sa tragovima rata. Ima i novih objekata poput Srednjoškolskog centra i Marketa gdje završavamo vožnju i vraćamo se nazad. Za koji sat opet smo na Konjuh planini. Umjesto Sunca sa njegovih vrhova put nam osvjetljava veliki i rumeni Mjesec.

Od Tuzle do Sarajeva

U gradu soli, uglja i Panonskih jezera. Školski čas u Sarajevu. Etno avlija u Mačkovcu. Fudbalski meč u Živinicama i lekcije iz folklora. Treći dan smo u Bosni. Danas, u srijedu 28. oktobra, idemo u posjetu Tuzli – ”gradu na zrnu soli”. Sunce je odavno granulo, ali je velika magla i iz Živinica izlazimo u koloni vozila.

Tuzla nije daleko i ubrzo preko historijskog rudarskog naselja Husino prolazimo pored termoelektrana i hemijskih postrojenja za izradu deterdženata i drugih proizvoda. Iz autobusa izlazimo prekoputa Srednje muzičke škole koja će uskoro biti srušena zbog tla koje tone. Eto, nakon deterdženata, još jedna karakteristika ovog grada: zbog eksploatacije soli zemljište se sliježe i puno je zgrada koje su se već urušile.

Tuzlanska kapija

Kaldrmisanim ulicama starog jezgra grada idemo prema Tuzlanskoj kapiji.Teško je kontrolirati emocije dok našoj omladini pred spomen -obilježjem pričam o 25. maju 1995. godine. Tog dana, u 20 sati i 55 minuta granata sa srpskih položaja s Ozrena ugasila je 71 mladi život. Odajemo poštu žrtvama i nastavljamo upoznavati Tuzlu.

Foto s bosanskim kraljem

U Turističkoj agenciji dobijamo izbor razglednica stare Tuzle i kratku priču o dugoj historiji grada. Ovo je jedinstveno evropsko naselje gdje su ljudi došli, našli slane izvore i ostali do danas. Svaki od osvajača davao je gradu novo ime, a uvijek je imalo veze sa slanim i solju. Puno nas je da uđemo u skučeni prostor Muzeja soli, pa koristimo našeg domaćina Envera Šehovića da nas upozna s proizvodnjom soli nekad i sad. Uz pratnju naših prijatelja sa TV OnLine idemo u Veliki park. Koristimo priliku i pravimo grupni snimak kod spomenika bosanskom vladaru Tvrtku I Kotromaniću. Dobra prilika da se upozna prošlost Bosne kao samostalne i organizirane države.

Spomen park ”Slana banja” i Pannonica

S velikim oprezom prelazimo saobraćajnice na putu za park ”Slana banja”. Posjećujemo spomen -obilježja borcima iz NOB-a, braniocima Tuzle i BiH 1992-1995., te zajedničko groblje mladih poginulih na Kapiji. Spuštamo se prema novoj i velikoj turističkoj atrakciji – Panonskim jezerima. U nekadašnjem jezgru stare Tuzle, koje je potonulo zbog slane vode koja se u dubinama zemlje sakrila nakon povlačenja Panonskog mora, uređena su dva slana jezera. Voda je, kažu, slanija od mora i ljekovita je.

Sezona kupanja je prošla, pa mi razgledamo jedinstveno sojeničko naselje iznad jezera. Još jedna lekcija iz davne ljudske prošlosti i puno fotosa za prijatelje u Švedskoj. Nakon ručka kod igrališta za tenis (nekoliko teniskih prvaka BiH je iz Tuzle) šetamo gradom i upoznajemo njegove znamenitosti.

Udruženje ”Tuzlanke”

Delegacija s predsjednicom Saveza Azrom Jelačić posjetila je Udruženje žena ”Tuzlanke”, koje su tokom rata odigrale veliku humanitarnu i logističku ulogu. Danas se bore za ravnopravnost žena i prezentiraju bh. kulturu na festivalima u inozemstvu. Dogovoreni su načini saradnje i međusobne posjete. U sumrak, prepuni utisaka, vraćamo se u Živinice. Za večerom prilazi mi dječak recitator iz Gislaveda i pita:

-A šta ćeš sutra da nam pričaš o Sarajevu?

-Puno toga usput, a u gradu ću imati pomagače, Sarajliju Nedžada, sekretara Saveza i druge koji nas tamo čekaju – odgovorih dječaku.

U Sarajevu

Četvrtak 29. oktobar rezerviran je za posjetu glavnom gradu BiH – Sarajevu. Sunčano vrijeme prati nas Konjuh planinom, a u Kladnju skrećemo prema Olovu. Preko Nišićke visoravni spuštamo se u Srednje i eto nas u Sarajevu. Pred Zemaljskim muzejom dočekuju nas vrhunski muzejski stručnjaci: Svetlana Bajić i Mevlida Serdarević. Obje u penziji, ali zaslugom naših ranijih susreta ponudile su usluge vodiča. Ostajemo bez daha prolazeći kroz sobe s originalnim etnografskim predmetima. Upoznajemo Bosnu o kakvoj se rijetko priča, valjda zbog zavisti i mržnje. Posjećujemo i Prirodoslovni muzej, gdje upoznajemo raznolikost biljnog i životinjskog svijeta, te rudna i prirodna bogatstva BiH.

Pješke prema centru

Saobraćajna gužva u gradu s puno radova sprečava nas da posjetimo ”Sarajevski tunel spasa”, važnu kariku iz ratne prošlosti grada. Odlučujemo se da pješice krenemo prema centru i Baščaršiji. Dobar je to izbor – vidjeli smo Sarajevo ”izbliza”, onakvo kakvo ne vidimo iz autobusa, automobila i tramvaja.

Kolega Nedžad Mulazimović priča nam o značajnijim objektima kraj kojih prolazimo. Na asfaltu nam pokazuje ”Sarajevske ruže”, mjesta gdje su u ratu padale granate i stradale žrtve. Zastajemo kod Spomenika ubijenoj djeci Sarajeva i odajemo poštu. U blizini je i spomenik ocu iz Srebrenice - zarobljen od Srba doziva sina Nermina da se preda. Stranci zastaju, čitaju tekst i ostaju duboko zamišljeni.

Obalom Miljacke

Prolazimo kraj ”Vječne vatre”, a zatim smo kod Ambasade Kraljevine Švedske. Idemo prema obali Miljacke, gdje nas dočekuje Vijećnica u punom sjaju. Nakon što je u zgradi početkom rata izgorio neprocjenjiv književni i arhivski fond, renovirana je i danas je arhitektonski i turistički dragulj grada. U donjem dijelu zgrade nalazi se muzejska postavka Sarajeva od nastanka do današnjih dana.

Praktično i poučno – običnim hodom prođeš kroz vijekove. Kod Sebilja građevinski radovi pa nema grupnog snimka. Ručamo u nekom od bezbroj aščinica na Baščaršiji. Mi odrasli posjećujemo ”Kuću sevdaha” i gledajući muzejsku postavku podsjećamo se na velikane sevdaha: Zaima, Safeta, Nadu, Mehu, Zehru, Jovicu i mnoge druge. Poslijepodnevni saobraćajni ”čep” i nepun sat vremena dok izađemo iz Sarajeva. Dobro vidimo brojne bijele nišane na Koševu koje je u ratu pretvoreno u mezarje. Poslije Vogošće puno je lakše.

Kratka posjeta Olovu

Iznad Olova smo u prvi oktobarski sumrak. Podsjećam omladinu da mogu napraviti jedinstven fotos Olova noću s ovih brda: grad se doima kao bezbroj malih sjajnih bisera duboko u planinskoj kotlini. Zaustavljamo se kod banjskog lječilišta i hotela. Preko rijeke Krivaje idemo prema sjedištu Foruma žena ”Sabina Jamaković”. Sa školom u ovom herojskom mjestu Savez bh. udruženja u Švedskoj uspostavio je prvi kontakt poslije rata.

Đaci, pobjednici na Saveznoj smotri u Švedskoj, bili su prvi put ovdje u Bosni kod svojih vršnjaka. Đaci iz Olova posjetili su Švedsku u jesen 2002. godine. Tradiciju prijateljstva nastavio je Bh.švedski savez žena organizirajući seminar i boraveći u ovom gradu u proljeće 2015. godine. Proći kroz Olovo, a ne navratiti kod prijatelja, a pri tome još biti pozvan – ne ide! Dočekani smo ponovo s toplinom i ljubavlju kako to samo u Bosni znaju.

Prijem kod načelnika

Petak 30. oktobar dan je za posjetu Općini Živinice, gdje nas je primio načelnik Asim Aljić. Predstavio je svoj grad, a predsjednica Azra Jelačić govorila je o našem Savezu i našoj integraciji, te brizi za očuvanje bh. kulture i tradicije.

Etno avlija Mačkovac

Za promjenu naš domaćin Enver poveo nas je u prirodu, u posjetu Etno avliji na izletištu Mačkovac. Padine Konjuha prošarane jelama i bukvama, bistri i plahoviti planinski potoci, cvjetne livade i čisti zrak – sve je to bilo osvježenje za tijelo i dušu.

U objektu Etno avlije dočekao nas je impozantan broj predmeta koji su nekad bili dio svakodnevnog života u Bosni. Mene je najviše dojmio mlin – vodenica. Neuobičajeno visoko iznad nabujale rječice žrvanj je neumorno mljeo kukuruzna zrna i razbacivao brašno u drvene sanduke. Sve je bilo kao u priči. Ručali smo sve ”ispod sača” i, čini mi se, nikad slađe.

Udruženje ”Sumejja”

Tokom posjete Živinicama ispunjena je želja Udruge žena ”Sumejja” koje su tražile susret s predstavnicama Saveza bh. udruženja i Bh.švedskog saveza žena. U ugodnom dvosatnom razgovoru imalo se šta kazati, ali će puno toga ostati i za naredni susret.

Fudbalski meč i lekcije iz folklora

Poslijepodne. Među omladinom uzbuđenje. U obližnjoj sportskoj dvorani zakazan je susret sa ženskim fudbalskim klubom, predaja sportskih poklona iz Boråsa i utakmica! Domaćin je već u dvorani. Tu je i novinar lokalne TV s kamerom. U ime Udruženja ”Bosna” iz Boråsa sportsku opremu predaje naš domaćin Enver i napominje da je jedna lopta ”zapela” na carini u Bosanskoj Gradišci.

S djevojkama iz Živinica, koje su na pragu plasmana u najviši rang fudbalskog takmičenja u BiH, igramo u mješovitom sastavu. Naši momci se ne daju i postigli smo i mi neki pogodak. Najljepše na kraju – zajednički snimak za uspomenu s djevojkama od kojih neke već nastupaju za juniorske selekcije reprezentacije BiH.

U zgradi prekoputa sjedište je KUD-a “Živinice”. Na redovnoj probi juniori i seniori. Uvježbava se nova igra, a nakon pauze uključuju se i naši folkloraši iz Malmöa. Koreograf Enver i stariji članovi pokazuju korake i našoj omladini. U kolu su i domaćini i učenje ide lakše. U društvenim prostorijama družimo se sa domaćinima, a stigle su i naše prijateljice iz Olova i Gračanice. Na zidovima i vitrinama nema slobodnog mjesta za trofeje. Priželjkuju vlastite prostorije i onda bi bilo puno lakše i bolje. Ugodnu atmosferu upotpunjava orkestar društva.

Razmjena poklona

Sutra je dan našeg povratka, pa se po bosanskoj tradiciji razmjenjuju ”milošte” iz Olova, Gračanice i domaćina iz Živinica. Vođa puta i predsjednica Saveza Azra izražava zahvalnost za gostoprimstvo.

-Vrijedilo je prevaliti ovoliki put zbog naše omladine koja je imala intenzivnu školsku nedjelju ovdje u Bosni i Hercegovini. Puno su toga naučili na putovanju a i mi odrasli smo bogatiji za puno lijepih uspomena - rekla je na oproštaju Jelačić.

Povratak sa snovima o Bosni

Polazak za Švedsku započeo je odmah poslije doručka u subotu 31. oktobra. Na ispraćaju je domaćin Enver Šehović i saradnici iz KUD-a ”Živinice”. Hvala im puno. Bili su divni domaćini i zadužili su nas svojom pažnjom i vremenom koje su za nas odvojili. Pred nama je relacija Tuzla-Doboj, preko Usore i Borja do Banjaluke, a onda granica i EU.

U dugim satima putovanja sigurno će biti i snova o ovim danima u Bosni. Sutra, 1.novembra, očekujemo dolazak u Malmö – prva stanica i prvi rastanci. U autobusu na domaku Švedske, Azra Jelačić pita:

-Hoćemo li opet na ovakvo putovanje? Odgovor putnika bio je ekspresan:

-Vježbat ćemo. Pobijedit ćemo i kao najbolji idemo ponovo na putovanje.

U Malmöu nas dočekuje roditeljski skup i ”preuzima” putnike. Kod kuće, dok umor ne savlada, pričat će se o doživljajima sve do naredne Smotre i narednog putovanja.

Svoje utiske s putovanja u Bosnu i Hercegovinu dala je i predsjednica Saveza bh. udruženja u Švedskoj Azra Jelačić.

- Ovo je bilo prvo putovanje ovakve vrste u organizaciji Saveza bh. udruženja u Švedskoj. Dobro su nam došla ranija iskustva članica Bh.švedskog saveza žena s proljetnog seminara u Olovu. Postigli smo cilj ovim putovanjem: to nije bio klasični izlet, nego svojevrsni školski čas o Bosni u Bosni.

Očekujem, naravno, pozitivne reakcije i buduću pomoć i saradnju roditelja u organiziranju sličnih obrazovnih putovanja za omladinu. Ovo je velika dopuna našim privatnim boravcima u domovini kada imamo malo vremena i prostora da s porodicom posjetimo mjesta kulturnih i prirodnih blaga Bosne i Hercegovine.

U našim budućim planovima Srebrenica će biti najvažnija lekcija iz historije, a onda Sarajevski tunel, Vijećnica, Vrelo Bosne, naši muzeji, gradovi Jajce i Tuzla i druga mjesta. Sve što se pokazalo dobrim iskustvom tokom putovanja bit će nam putokaz za narednu posjetu domovini, a eventualne propuste svakako ćemo otkloniti. Hvala puno našim domaćinima u Živinicama, članicama ”Gračaničkog keranja” i Foruma žena ”Sabina Jamaković” iz Olova.

Posebno se zahvaljujemo muzejskim i etnografskim ekspertima Svetlani Bajić i Mevlidi Serdarević na vremenu odvojenom za nas i znanju koje su nam prenijele – naglašava Azra Jelačić.