Bosna i Hercegovina-20 godina mira

Izvođenjem”Aladže” (Zerina Čutura) i ”Što te nema” (Larisa Poje) počeo je uvodni dio Konferencije ”Bosnia&Herzegovina – 20 Years of Peace” u organizaciji Instituta za međunarodne odnose Švedske, održane 5.decembra u Stockholmu.

Konferencija je imala za cilj da istraži šta je Mirovni sporazum iz Daytona donio običnim građanima u BiH i da li se šta promjenilo u statusu bh. građana u iseljeništvu kao direktnoj posljedici rata na teritoriji na kojoj su ranije živjeli.

Kroz Bosansku avliju na Konferenciju

Posjetioci i gosti krećući se širokim stepeništem Glavne direkciju SIDA na putu za konferencijsku salu Oazen susreću se sa instalacijom ”Bosanska avlija” autora Mehe Kape. Od ranog jutra su Meho, Mirsad Begović i Smajo Murguz uz pomoć merdevina (stepenice), traka, sajli i drugog alata postavljali materijal sa detaljima karakterističnih bh. gradova i pejsaža. U ovakvom ambijentu ova instalacija je dobila pravu željenu dimenziju. Na vrhu stepeništa je završna slika sa motivom kapije sa halkom. Svaki posjetilac dobio je razglednicu sa motivima instalacije i tekstom na engleskom jeziku koji pojašnjava pojam ”Čaršija” i ”Mahala”. Osoblje Instituta sravnjuje listu posjetilaca koji su se ranije prijavili za dolazak.

Na listi su i mnoge značajne ličnosti političkog, kulturnog i javnog života Švedske i strane diplomate. Na Informativnom štandu sa obilježjima BHRF-a sekretar Nedžad Mulazimović djeli specijalni bilten na engleskom jeziku u kojem se na 8 stranica sa fotosima i tekstom govori o Savezu od 1992.godine do danas. Posjetiocima su na raspolaganju primjerci Glasa BiH, te dvd-ovi sa smotrama bh. kulture i školstva. Uz ovaj štand je i Smajo Murguz, koji prigodnim materijalom prezentuje rad Svjetskog saveza dijaspore BiH.

Među posjetiocima bili su i aktivisti BHSKF-a i BHRF-a porodica Kapo iz Västeråsa, porodica Alić iz Stockhoma, te porodica Cerić iz Enköpinga. Predsjednica Saveza Azra Jelačić, predsjednica BHSKF-a Almedina Sačić i Sadeta Murić, koordinator za školstvo bile su u društvu ambasadorice Vesne Čužić.

Ambasador BiH na ceremoniji otvaranja Konferencije

Konferencijska sala bila je popunjena do posljednjeg mjesta kada su Zarina i Larisa završile svoj nastup. Konferenciju je otvorio Mats Karlsson, direktor Instituta za međunarodne odnose, a zatim se obratila Vesna Čužić, ambasador BiH u Kraljevini Švedskoj.

Dejtonski mirovni sporazum. Uspjeh ili poraz?

U prvoj panel diskusiji na ovu temu učestvovali su: Ronald Kostić, direktor Odjeljenja za istraživanje holokausta i genocida, Univerzitet Uppsala, Svjetlana Nedimović, doktor socijalnog prava i član Plenuma građanki i građana Sarajeva i Jasminka Džumhur, ombudsmen za ljudska prava u BiH. Dok je Kostić govorio o potrebi da se zločini istraže (dokazano je da su ratni zločini u BiH dosegli razmjeru genocida), planeri i počionioci kazne i da je to preduslov pravog mira i suživota, dr. Nedimović i pravnica Džumhur iznijele su brojne primjere kršenja građanskih prava u BiH, faktičku podjeljenost zemlje i segregaciju, te spregu politike i korupcije. Njihove poruke su bile pesimističke.

Upravljanje ratnim naslijeđem. Vrijeme liječi rane?

Dženana Karup Druško, direktoricaUdruženja Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje u BiH, Sadeta Murić, koordinator za školstvo u Savezu bh. udruženja u Švedskoj i Srđan Šušnica, magistar kulturologije iz Banjaluke iznosili su svoje stavove na ovu temu. Druško je govorila o neobavljenom poslu na kartiranju logora za vrijeme rata u BiH i istraživanju ratnih zločina, te pravednom obeštećenju žrtava. Sadeta Murić govorila je o iskustvima izbjeglica iz BiH, njihovim prvim utiscima u kontaktima sa švedskim društvom, obrazovanju i uključivanju u društvene aktivnosti. Tradicija narodnog pokreta u Švedskoj i rad u udruženjima građana omogućili su da se veliki broj građana porijeklom iz BiH uspješno integrira.

Danas mnogi od njih zauzimaju visoke položaje na univerzitetima, politici i privredi. Švedska je omogućila da nacionalne manjine njeguju svoj jezik i kulturu i Savez bh. udruženja je na ovom polju postigao zavidne rezultate. Nažalost, ”Deytonski mir” nije omogućio povratak prognanih – teritorije na kojima su počinjeni najveći zločini nad nesrbima ostali su pod kontrolom vlasti koje su i odgovorne za zločine. ”Kako da se osjeća sigurnim u takvoj sredini povratnik logoraš iz ”Omarske” ili povratnik u prijedorska sela popaljena do temelja od prvih komšija?”, upitala se Murić.

Da je Sporazum ostao samo ”papir” krivi su najviše domaći političari, koji međusobno sarađuju u cilju očuvanja vlastitih pozicija i moći. Srđan Šušnica je govorio o pokretu mladih ljudi u svim sredinama, a van politike, na procesima suživota kao jedine alternative za bolju budućnost. Sa ovakvom konstelacijom vlasti u BiH to je skoro nemoguće. Zbog beznađa sve više mladih iz svih krajeva BiH odlaze van granica u potrazi za sigurnošću i životom dostojnim čovjeka.

Kako (ne) graditi mir. Jesmo li naučili lekciju?

Za ovu temu opredjelili su se Anders Hedlund, direktor Odsjeka za Zapadni Balkan i Tursku, Dan Smith, rukovodilac SIPRI Stockholm i Misha Glenny, istraživač i vanredni profesor na Columbija Univerzitetu. Za Andersa Hedlunda prilike u BiH su dobro poznate. Boravio je više puta u Srebrenici, učestvovao je u realizaciji više ”paketa” pomoći švedske Vlade putem Side za razvoj infrastrukture u BiH, a posebno u povratničkim naseljima. Svoje kazivanje ilustrovao je sa više fotosa enklave Srebrenice nakon Mirovnog sporazuma. U dijalogu sa kolegom Danom Smithom konstatovao je i upitao se: ”Bosna može sama da gradi i očuva mir. A da li to svi žele?” Profesor Misha Glenny je razočaran.

Dugo nije bio u Bosni i očekivao je ohrabrujuće vijesti, ali učesnici Konferencije iz BiH su govorili suprotno. Opredjelio se da govori o valu izbjeglica iz Sirije. Balkanska lekcija nije naučena. Amerika nije iskoristila Jelcinovu Rusiju da zaustavi rat na prostoru Jugoslavije. Danas, sa Putinom, situacija je drukčija. EU mora biti oprezna sa Srbijom i ohrabrivati snage koje približavanje Evropi vide kao pravu alternativu. Ne treba zaboraviti upozorenje kancelarke Merkel o mogućnosti sukoba na Balkanu zbog priliva izbjeglica sa Srednjeg istoka.

Proces nakon sklapanja mira i stvarnog mira je dugotrajan i trnovit. Podsjetio je na primjer nemira u Sjevernoj Irskoj i da se konačno rješenje ne vidi i nakon nekoliko decenija. Sredstva uložena u izgradnju mira u BiH su zanemarljiva u odnosu koliko je uloženo i koliko se još se ulaže u Sjevernoj Irskoj. Pitanja posjetilaca bilo je mnogo, posebno studenata političkih nauka, a vremena malo. Konferencija, na kojoj su moderatori bili Johanna Mannegren Selimovic i Victorija Veres, završava prigodnom zakuskom. Trenutke druženja i ćaskanja upotpunjuje još jedan bh. umjetnik- Bianka Muratagić.

U Södra teatru u Stockholmu imala je zapažene koncerte na temu bh. sevdaha, a večeras se predstavila džez temama. Sklapamo Kapinu ”Avliju” i prihvatamo njegovu ideju da se uradi još par postavki na teme iz BiH da bi bili spremni da se pojavimo i promovišemo na budućim ovakvim i sličnim manifestacijama. Šteta je da zbog kvara na tehnici nismo prikazali i prilog o ”kulturocidu u BiH” odnosno razaranju kulturnih i historijskih objekata pod zaštitom UNESCO-a.

Odlazimo u vjetrovitu, ali ne i orkansku, stockholmsku noć zadovoljni što smo bili dio ovakve manifestacije posvećene našim sudbinama i našoj domovini. Ovom našem ponosu i zadovoljstvu doprinijele su i organizacije: Civil Rights Defenders, Sida, APU Network, Kvinna till Kvinna, Färgfabriken, Olof Palmes Internationella Center, Cultural Heritage Without Borders, Försvarsmaktens Veteranenhet. Veliko hvala i Johanni Mannegren Selimović koja nas je cijelo vrijeme kontaktirala i informisala o toku realizacije ove manifestacije.