Bijeli ljiljani i Cvijet nade

Stockholm: Obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici

Raoul Wallenberg je Šveđanin koji je u Drugom svjetskom ratu spašavao Jevreje od nacista. U glavnom gradu Kraljevine Švedske, na trgu koji nosi njegovo ime, 11. jula 2015. godine okupilo se više stotina građana porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Iz svih njenih krajeva i svih uzrasta, pa i onih tek rođenih ovdje u Skandinaviji.

Tužna godišnjica

U julsku vrelinu, neobičnu za ovo podneblje, došao je i Muharem Nezirević, novinar, pisac, bh. glas sa Švedskog radija (SR) i jedan od preživjelih logoraša iz Omarske. Bio je prisutan i veliki broj Šveđana, pozvanih, ali i onih koji su se zaustavili na trgu i ostali do kraja manifestacije kojom se obilježavala tužna 20. godišnjica od genocida u Srebrenici, zaštićenoj enklavi UN-a. Manifestaciju je organizirala APU mreža (Udruženje bh. akademaca, poduzetnika i umjetnika u Švedskoj) i asocijacija EXPO (Agencija za praćenje i analizu intolerancije u Švedskoj i svijetu). Pomogli su i Savez bh. udruženja u Švedskoj, Bh. švedski savez žena, Bošnjačka islamska zajednica Švedske, Omladinski bh. savez i druge organizacije s bh. predznakom.

Poput leptirova

U jednom dijelu manifestacije Bh. švedski savez žena prezentirao je ”Cvijet mira i nade” (”Cvijet Srebrenice”). Ovo znamenje, autorski rad žena iz ”Gračaničkog keranja”, uz pomoć Fatime, Fikrete, Jasmine, Sedije i Zekije, poput bijelih leptirova odmarao se na prsima više od 600 prisutnih. Mnogi cvjetovi otputovali su kasnije i do Japana, Amerike, Francuske. Znatiželjni prolaznici zastajkivali su i interesovali se za manifestaciju.

Svjedočenja i stihovi

Dostojanstveni skup otvorio je predstavnik asocijacije EXPO, Haris Grabovac. Srebrenica i stratišta civila širom svijeta bile su teme o kojima su govorili Bilan Osman, novinarka EXPO-a, Refik Hodžić, direktor u organizaciji International Center for Transitional Justice (New York-USA) i Srđan Šušnica, aktivista za ljudska prava iz Banje Luke.

Posebno dirljivo bilo je kazivanje Teufike Bećirović, čiji je otac zauvijek ostao u Srebrenici. Sjetne Šantićeve stihove otpjevala je Natalie Kadrić. Gotovo svi učesnici manifestacije dobili su po struk bijelog ljiljana, koji su potom položeni u valove jezera Strömmen čime je okončan ovaj skup. Iako u toku sezone godišnjih odmora, bila je ovo do sada najposjećenija manifestacija u glavnom gradu Švedske posvećena genocidu u Srebrenici.