Put u Švedsku

Kada sam dobila poziv od gospođe Hasne Vatreš da učestvujem na seminaru u Švedskoj u gradu Gislavedu kod naših prijatelja iz BHŠSŽ (Bosanskohercegovački- švedski savez žena u Švedskoj) da damo doprinos o temi „Važnost očuvanja maternjeg jezika“ 29. i 30. oktobra 2016.god., prva acocijacija su mi bila draga lica žena koje sam upoznala prije par godina, prilikom njihovog dolaska u Olovo, javi se želja da ih vidim.

Dolazak „na planetu Švedska“ bi kao san. Jedan drugi svijet, drugačiji od onog koji je ostao dva sata leta iza nas u Tuzli. Sadeta Murić, Atif i Milena Radaslić dočekaše nas svojim toplim zagrljajima, u ovoj dalekoj sjevernoj zemlji. Gotovo istovremeno iz Beča je stigao i Adem Smailhodžić ,glumac iz Zavidovića ,porijeklom iz Olova. Adema sam već od ranije poznavala jer je gostovao u Olovu u našem Centru za kulturu i informisanje, pa je susret bio topao i srdačan. Neprimjetno brzo i lahko autoputem stigosmo nakon dva sata vožnje do grada Gislaveda gdje živi veliki broj Bosanaca i Hercegovaca.

U putu nam Atif -Nuni i Milena pričaju o svom životu ovdje, koji za nas izgleda poput života u drugoj galaksiji. Naši domaćini smjestili su nas u hotel Nissatigen a potom smo pozvani na večeru kod gospođe Salihe koja nas je nestrpljivo čekala. Vrijeme već brzo teče dva sata razgovora uz savršenu večeru za oči i dušu prošla su kao tren. Na povrtaku u hotel već nas prati hladni švedski vjetar dobrodošlice. Nakon predaha i prve prespavane noći u hotelu Nissatigen pred nama je petak jedini dan u kojem bi mogli nešto vidjeti i obići jer već sutra je prvi dan seminara.

Odmah poslije doručka gospođa Sadeta Murić, žena zmaj, svi koji je poznaju složit će se da joj ovaj epitet savršeno odgovara, vodi nas u obilazak grada ,a potom u IZ (Islamsku zajednicu) u Gislavedu gdje smo pozvani na kafu i kolač ili fiku što je za sve ovdje u Švedskoj uobičajen naziv.

Priča o IZ i džamiji u Gislavedu je sama po sebi posebna, priča nam Asim Curkić predsjednik IZ koja ima 430 članova: „Današnja džamija u Gislavedu gdje je sjedište IZ bila je nekada crkva i bila je dvije godine na prodaju. Kako je to bio vjerski objekat gradske vlasti su prihvatile predstavnike IZ kao ozbiljne mušterije. Jedan od predstavnika gradskog odbora iz Gislaveda je prilikom sklapanja ugovora o prodaji zadovoljno rekao: „Ovaj objekat je namijenjen da bi se Božije ime spominjalo,i drago mi je da će se u istom duhu nastaviti koristiti“.

Objekat je urađen tako da ništa posebno nismo morali mijenjati. Mjesto gdje je bio zvonik i križ postao je minaret. Na našu molbu oni su uklonili križ i bez puno prepravki ova džamija od prvog dana ima minaret, možda jedinstven u Švedskoj“, kaže Asim. Ugodno druženje uz fiku (kafa i kolač), koje su nam poslužile Nedžiba Kujović i Minela Jakupović u IZ brzo je prošlo.

Naše domaćice gospođa Sadeta i Saliha željele su nam pokazati još dosta toga. Između ostalog i njihov komad prirode ograđen u velikom prostoru bez vode i struje sa malim parcelama na kojima mogu da uživaju u poljoprivredi ili odmoru uz roštilj što je prema riječima gospođe Sadete najčešći slučaj. Ovdje se odmaraju i uživaju u prirodu jer je u blizini i prostrana šarolika šuma sa bogatom florom i faunom.

Ostatak prvog dana u Gislavedu protekao je u druženju uz ručak u kineskom restoranu potom uz večeru u piceriji koja je bila rezervisana samo za nas. Bilo je to divno veče, Rasemi Šulić smo poželjeli sretan rođendan, gospođa Janja Batljan nam je zasladila veče voćnim kolačem, kažu jednim od mnogih lijepih, koje izrađuje u vlastitoj slastičarni ovdje u Gislavedu, na čemu smo joj svi bili jako zahvalni. Uostalom, kao i svim divnim ženama koje su nam uljepšale to veče. Po povratku u hotel smijeh i dobro raspoloženje predhodili su dobrom i korisnom snu koji nam je trebao za sutrašnji dan.

Prvi dan seminara za nas je bio zadatak koji moramo obaviti najbolje što možemo.Imamo odgovornost koju nam je ukazao organizator, ali i članovi brojnih bh udruženja koji su došli iz raznih dijelova Švedske i Danske. Pomalo nervozni, nismo baš naudili svečanom ručku koji je serviran prije seminara. Jedva smo čekali da počne.

Gospođa Almedina Sačić predsjednica BHŠSŽ otvara seminar u 13.00 sati i predstavlja cilj, program rada, goste i predavače na seminaru: „Svrha projekta je da se kod djece i omladine u Švedskoj sačuva dvojezičnost. Pored švedskog jezika, kao sastavnog dijela integracije u švedsko društvo, članovima saveza je potrebno i da uče, njeguju i sačuvaju svoj maternji jezik, kako bi mogli zadržati svoj kulturni identitet i sve ono što čini pripadnost Bosni i Hercegovini, kojoj nepobitno još uvijek pripadaju, kazala je između ostalog gospođa Sačić.

„Vezeni most do Švedske“ simboličan je naziv teme o kojoj govori predavanje gospođe Hasne Vatreš, tačnije važnost očuvanja maternjeg jezika, o jeziku u medijima i na terotoriji BiH govorila sam ja dajući svoj skroman doprinos ovoj temi koja je uvijek aktuelna u našoj zemlji. O doprinosu dijaspore i nesebičnoj pomoći zemljacima u domovini govorio je Nazif Vatreš predsjednik Organizacije porodica šehida i poginulih boraca općine Olovo, inače nastavnik razredne nastave u penziji. Nazif je govorio o važnosti upotrebe maternjeg jezika u kući i o uzrastu djece koja trebaju slušati maternji jezik.

Nihada Salibašić predsjednica Foruma žena „Sabina Jamaković“ podsjetila je na bogatstvo i ljepotu maternjeg jezika recitovanjem. Glumac Adem Smailhodžić svojim glumačkim umijećem i pričom o ženi u bh. književnosti kroz vrijeme, odškrinuo je vrata bogate bh. književnosti i izražavanja u čemu smo svi uživali. Naši domaćini kažu u potupnosti uspješno obavljen zadatak.

„Seminar na kojem se tražilo predavanje, a dobio se kompletan program i potpuno interaktivno iskustvo u kojem je svako od učesnika uzeo učešće te bio aktivan sudionik seminara.Ovo nije bio običan seminar već potpun doživljaj“, kazala je Almedina Sačić predsjednica BHŠSŽ.

Veče je bilo rezervisano za druženje u klubu gdje su naše vrijedne domaćice na čelu sa gospođom Sadetom Murić pripremile kolače i ambijent za sve goste.

Ova noć ostat će upamćeno po mnogo čemu, između ostalog po prvom druženju sa prijateljima iz Islamske zajednice, humanitarnoj večeri u kojoj je prikupljen značajan iznos novčanih sredstava za pomoć onima kojima je najpotrebnije u BiH. Bilo je ovo nezaboravno veče protkano pjesmom,recitacijama najmlađih članova udruženja,zabavnim igrama ali dodjelom poklona i zahvalnica našim domaćinima za humanitarni rad.

Gospođa Hasna Vatreš Sadeti Murić je uručila zahvalnicu i knjigu našeg olovskog pjesnika Elmedina Jamakovića za novčanu pomoć u liječenju Davuda Kraišnika iz Zenice. Naši domaćini su nas počastili sa domaćim švedskim medom-pergom iz košnica vlasnika Senada Grudića. Za ovu pergu vlasnik kaže da je eliksir života i toplo je preporučuje svima. Cjelovečernji program i noć za pamćenje osmislila je Sadeta Murić.

Zahvaljujući njoj prva ostvarena posjeta članova ovog udruženja Olovu bila je prije četrnaest godina i od tada se ovo prijateljstvo ne raskida. Gospođa Sadeta obnaša mnogo funkcija. Bila je prva žena predsjednica Saveza bh udruženja. Danas je u BHSKFu predsjednica Skupštine, koordinatorica je u odboru za školstvo Saveza bh udruženja i članica u kandidacionoj komisiji NBV na državnom nivou.

Drugi dan seminara Sadeta Murić je sve učesnike upoznala sa radom NBV organizacije, odnosno Trezvenjačkog obrazovnog saveza, čiji je član od 2011.godine i Bosanskohercegovačko- švedski savez žena u Švedskoj. Ono što je nama potpuno novo jeste saznanje da biti dio ovog saveza i organizacije, znači raditi za dobrobiti svih članova udruženja kroz edukacije i radionice i za to biti plaćen.

Druženje i zajednički rad na projektima, pa i okupljanje i očuvanje bh. identiteta je poželjno između ostalog i kroz očuvanje maternjeg jezika na švedskom tlu, što je bio jedan od ciljeva dvodnevnog seminara, na kojem smo i mi iz BiH i Olova uzeli učešće.

Na zadovljstvo svih učesnika i prisutnih bilo je ovo edukativno, zanimljivo iskustvo, koje je mnogima dalo inspiraciju za dalji rad.

Naš povratak uslijedio je nakon dugog opraštanja, fotografisanja sa : Salihom, Emirom, Mirsadom, Edisom, Almadinom, Senijom, Milenom, Dragicom, Mirjanom, Fatimom, Esmom, Rasemom, Sadetom, Almedinom i Mirsadom i neka se neko ne naljuti ako sam ga nisam pomenula. Trenutke sa svima nećemo nikad zaboraviti.

Ugodan let iz Geteborga u 6.00 sati, slijetanje na bosansko tlo sa mirisom smoga i čađi u vazduhu iz tuzlanskih i živiničkih dimnjaka vratio nas je u stvarnost. Stigli smo kući, hvala Bogu, živi i zdravi puni utisaka i lijepih uspomena do sljedećeg susreta.

Naši isljenici u Švedskoj pored svojih, naučili su i poprimili dobre navike Šveđana. Jedna od njih, na koju smo mi zaboravili, je da cijene sebe i ljude oko sebe i poštuju ih onakve kakvi jesu. Šveđane je surova klima naučila da poštuju ono što imaju i žive u skladu s prirodom i da joj se prilagođavaju a ne suprotno.

Svaka grančica, cvijet, kap vode, drvo ili kamen mogu naći mjesto i biti obilježje tog kraja. Ovdje gdje svjetlosti nedostaje vatra i svjetlo su obilježje svakog doma, i znak dobrodošlice putniku dobronamjerniku, što daje posebnu čar u dugim zimskim noćima. Bosanci i Hercegovci uglavnom su se snašli i žive od svog rada i još pomažu rodbini i svima kojima je potrebno u domovini.

Okupljaju se, druže i uče svoju djecu da vole zemlju iz koje su njihovi roditelji i preci. Nadamo se da će u tome uspjeti. Na nama u BiH je da im pomognemo u tome, jer tamo daleko to smo mi, ponosni na ono što oni jesu!

Amira Milunić, urednik Radio Olova