Plači, voljena zemljo!
Bolja nagrada nije se mogla ni zamisliti! Srceparajuće su slike učenika i mladih ljudi iz Švedske, većinom rođenih u Švedskoj, koji su kao učesnici i pobjednici Smotre kulturnog stvaralaštva Bosne i Hercegovine, bili u posjeti Bosni i Hercegovini, što je bila i nagrada za uspjeh postignut na ovoj već tradicionalnoj manifestaciji u organizaciji Saveza bosansko-hercegovačkih udruženja u Švedskoj.
Bolja nagrada nije se mogla ni zamisliti! Posjetili su domovinu svojih roditelja i učitelja, posjetili divne bosansko-hercegovačke gradove: Jajce, Sarajevo, Srebrenicu, Potočare i Visoko i upoznali se sa poviješću domovine iz koje vuku njihovi korijeni, gdje su odrastali, odgajani i obrazovani njihovi roditelji i učitelji- govorili i družili se i pjevali sa svojim vršnjacima i domaćinima na maternjem jeziku !
Divno mladalačko iskustvo, sigurno prelijepe uspomene, koje će dugo, dugo pamtiti! Na drugoj strani, mi stariji, već ostarjeli u njihovoj drugoj domovini Kraljevini Švedskoj, već dugo, dugo, slušamo drugačije pjesme iz domovine!
Dok naša tri tenora ( Izetbegović, Dodik, Čović ), u svom već ozloglašenom triumviratu, pjevaju totalno nesinhrono i svako ozbiljan i ko je istinski patriota, uveliko zazire od njihovih arija, koje su, usput, zavijene u najprimitivniji i najgnusniji nacionalistički "krešendo", čitava država i naša domovina Bosna i Hercegovina jeca u aferama, korupciji najgore vrste, siromaštvu i obespravljenosti običnih ljudi i stanovnika ove nesretne zemlje!
Plači, voljena zemljo!
Moj zadnji boravak u Sarajevu podudarao se i sa mnogim godišnjicama u aprilu mjesecu. Bila je to godišnjica napada i početka opsade glavnog grada, organiziranje odbrane Sarajeva, u maju mjesecu mnoge antifašističke manifestacije diljem regiona, mnoge novinarske kolumne uglednih i pametnih pera novinara i diplomata u povodu godišnjice smrti Josipa Broza Tita, ali i protesti i protestna okupljanja nezadovoljnih boraca i istinskih branitelja grada Sarajeva i čitave domovine Bosne i Hercegovine, koji i nakon dvadeset i više godina od prestanka rata nisu uspjeli ostvariti svoja prava, a i još živi i stariji dostojnu starost.
"Niko više nije ponizio svoje borce i branitelje nego samo Sarajevo i država Bosna i Hercegovina", rekao je u TV-intervjuu jedan od bivših uglednih bosansko-hercegovačkih političara.
Plači, voljena zemljo!
Nas građane Bosne i Hercegovine, koji zbog rata i agresije na našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, a danas živimo izvan nje, nazivaju "dijasporom". Oh, kako ne volim tu riječ, iako volim grčki jezik i grčku antičku kulturu!
Stopa emigracije iz BiH u odnosu na ukupan broj stanovnika u zemlji je 44,5%, što našu domovinu svrstava među zemlje sa najvećim brojem iseljenika, ali je taj broj i veći sa drugom i sada već i trećom generacijom koja je rođena i odrasta u iseljeništvu! To je alarmantna brojka za državu kojoj prijeti "bijela kuga", koja ionako stoji na klimavim nogama, iako je davno priznata kao samostalna država i čiju državnost slavimo svakog 1. marta u kalendaru.
No, još poraznija brojka, koja se u zadnje dvije tri godine vrti po svim portalima, zajedno sa uspjesima tih istih ljudi je odlazak mladih i obrazovanih ljudi iz Bosne i Hercegovine!
Računa se da je našu zemlju u zadnje dvije-tri godine napustilo preko 150.000 mladih ljudi, čak i onih koji su imali posao, iako se nezaposlenost te populacijske grupe navodi kao glavni razlog.
No,to nije glavni razlog, bar prema riječima onih koji odlaze, da se ne vrate! To je opće beznađe i totalni nedostatak povjerenja u državu i institucije, strah za svoju djecu, nepotizam pri zapošljavanju i korupcija na svakom koraku i još mnogo, mnogo toga...
Plači, voljena zemljo!
Naša domovina Bosna i Hercegovina, u svim svjetskim i evropskim konstelacijama, se uzima kao primjer multikulturalnosti i multikonfesionalnosti, koja je na njenim prostorima živjela i njegovana više stoljeća. Nikada ne treba zaboraviti dolazak Jevreja u Bosnu i Hercegovinu, franjevce i Bosnu Srebrenu, pravoslavlje i manastire i srpske "varoši" u skoro svakom našem gradu, a kamoli svu izmiješanost i divan suživot poslije Drugog svjetskog rata i Titovo doba. Ta otvorenost, nepodozrivost, šarolikost i sigurnost su bili dugo garancija sretnog života na našim prostorima. Čak su i njemaćki zarobljenici poslije Drugog svjetskog rata ostajali u Bosni i Hercegovini, dovodili familije ili se ženili i ostajali u njoj do kraja svog vijeka!
Njemački ljekar i kirurg Dr Egon Sendri je operisao moju ruku i jednu infekciju kao bebi od 3 sedmice, bez anestezije, što i sedam decenija poslije toga svjedoči o svesrdnoj pomoći lokalnom stanovništvu i njihovom zdravlju! Moja pranena Salihbegoviska iz Bijeljine, prema priči moje rahmetli majke, znala je reci svojim kćerima:" Danas ćemo skuhat nešto lijepo, naše bosansko, jer će nam doći gospođa Sendri u posjetu", koja je usput, jako voljela da se druži sa muslimanskim ženama.
Poslije ovog rata i godinama narastajućeg nacionalizma, skoro da te i takve ljubavi, više nema. No, pojavilo se malo i blijedo svjetlo na kraju tunela, što su objavile skoro sve TV kuće u Bosni i Hercegovini!
Naime, učenici srednjih škola u našem lijepom gradu Jajcu, već od sredine 2016 god. protestvuju protiv etničkih podjela i "dvije škole pod istim krovom", što podržavaju i zastupnici Skupštine Srednjebosanskog kantona.
"Želimo poručiti da ne želimo da nam dijele škole. Svi se dobro slažemo, izlazimo zajedno, treniramo, govorimo istim jezikom i skoro stalno smo skupa. Svaka podjela je suluda, jer smo mi navikli jedni na druge!", poručuju učenici.
U organizaciji Nansen foruma iz Sarajeva u Jajcu je održana i Međunarodna konferencija o perspektivama međuetničke suradnje i značaja protesta u kreiranju uvjeta za društvene promjene. Dakle, ogrezlim političarima su lekciju održali osviješćeni srednjoškolci iz Jajca!
Zato, da živiš, voljena zemljo!
Na kraju, ponesena takvim vijestima, završiću citatom bosansko-hercegovačke književnice Nure Hubijar-Bazdulj: "Nema ljepšeg kraja od ružnog zavičaja!"
