Visoki pjev bosanske provincije u pozadini

Hasan Kikić zaboravljeni je bosanskohercegovački pisac, ali mi, starija generacija ratnih izbjeglica u Švedskoj, koji smo se nekad davno školovali po bosansko-hercegovačkom Nastavnom planu i programu, sjećamo se jos uvijek fragmenata iz naših čitanki i njegovog najpoznatijeg djela "Provincija u pozadini".

Hasan Kikić je rođen u Gradačcu, opisanoj provinciji u toj knjizi i njenim novelama, gdje su dječaci naprasno odrastali i postajali muškarci i glave porodice nakon nemilosrdnog gubitka očeva i njihovog odvođenja na bojišta Prvog svjetskog rata.

Prošlo je 75 godina od tragične smrti Hasana Kikića, ratovi su tutnjali preko te provincije, poslije ovog posljednjeg često se spominje buna i kula Husein-kapetana Gradašče- vića, a ja sada Gradačac stavljam na spisak bosanskohercegovačkih provincija, koje u općem bosanskom beznađu i neimaštini stvorenoj od strane aktuelne vlasti, postaju posebno ime na karti naše domovine.

Gradačac je mala općina, Kikićeva provincija, koja se zahvaljujući dobrom lokalnom vođenju izdigla iznad prosjeka sličnih mjesta u Bosni i Hercegovini. Poznata prvenstveno kao izuzetan poljoprivredni kraj, ona danas svojim već tradicionalnim "Sajmom šljive" privlači hiljade posjetilaca i to ne samo iz Bosne i Hercegovine, već i sa drugih strana svijeta.Vočarstvo, kao isplativa poljoprivredna grana, doživljava procvat zahvaljujući pametnim ulaganjima kao i ulaganjima povratnika u svoj rodni kraj.

No, otvaraju se i novi pogoni koji rade za strane firme, obnavlja se infrastruktura da bi život u ovom idiličnom i pitoresknom gradiću bio ljepši i ugodniji, otvaraju stručne škole, ekoturizam osmišljava život ženskog poduzetnistva, mnogi projekti nisu ostali samo mrtvo slovo na papiru, nego su i realizirani ili su u toku. Osobno me je najviše impresionirao projekat " U plusu", koji će zasigurno prevazici gradačačke granice i koji ce popularnost steci i "biti posuđen" i u drugim lokalnim zajednicama naše domovine.

Naime, radi se o savjetodavnom finansijskom projektu za sve zainteresirane, kako privatna lica, tako i ostale, u cilju pronalaženja najoptimalnijih opcija u kreditiranju i zaduživanju pod optimalnim uslovima, kao i mogućnostima sanacije i reprogramiranja, ako slučajno zapadnete u "dužničku klopku". Mladi finansijski stručnjaci su nosioci ovog projekta, što je posebno značajno, te i to da gradačačkoj mladosti pruža mogućnost za realizaciju vlastitih vizija i ostanak u rodnom kraju.

Da budućnost ne zaobilazi i općinu Gračanica-mnogo je zornih primjera. I prije ovog rata Gračanica je pokazivala sve znake da će kad-tad postati gnijezdo i rasadnik bosanskog poduzetništva, nikada u njoj nije bilo pogona velikih socijalističkih kombinata i sve se baziralo na poduzetničkoj inicijativi lokalnog stanovništva.Sve je u ovoj općini podređeno razvoju biznisa i više od 70% radi u proizvodnji, i sa svojih 110 službenika Gračanica predstavlja općinu sa najmanjim brojem zaposlenih u administraciji.

Opća devastacija nastala agresijom na Bosnu i Hercegovinu, uništenje radnih mjesta i dovođenje ljudske egzistencije na statističku nulu, samo je razbuktala taj poduzetnički plamen i ponijela lokalni patriotizam. Gračanica je danas grad nekoliko stotina firmi, mnoge od njih se bave proizvodnjom plastike, a galvanizacija plastike je Gračanicu učinila poznatom u Evropi i miljenikom sigurnih njemačkih investitora."Sirbegović inženjering" je firma koja gradi firme i o njihovom poslovnom ugledu ne treba puno govoriti, jer o tome ne pišu samo bosanski mediji. I u velikoj Evropi koja promovira poduzetništvo su također velika tema i svrstavaju se među najuglednije poslodavce!Kada ste u Bosni, otiđite u Gračanicu, poznatu ne samo po svom poduzetništvu i krepkosti bosanskog duha, već i po njegovanju naše tradicije i kulturnog naslijeđa (gračaničko keranje, npr.), ali i lijepim djevojkama sa obala rijeke Spreče!

Goražde je općina u Istočnoj Bosni koja je u agresiji na državu Bosnu i Hercegovinu doživjela skoro totalno uništenje i koja se danas podigla kao "feniks iz pepela". Inovativnost građana Goražda me je duboko impresionirala u jednoj dokumentarnoj emisiji o Goraždu i njenim stanovnicima prije nekoliko mjeseci, kada su preživjeli građani govorili o vlastitom snabdijevanju strujom za vrijeme rata, gradeći sami turbine i agregate na rijeci Drini, kao da im je sam Tesla slao svoja uputstva.

Ratna iskustva i poseban lokal-patriotizam familije Nijaza Hastora su učinili da je goraždanska firma "Prevent d.o.o." danas magnat i u Evropi, koji diktira uvjete proizvodnje i u drugim zemljama i koja je među prvima stanovnicima Goražda, a i u drugim mjestima naše domovine, ponudila posao i egzistenciju. Ne znam da li znate da 15% svih svjetskih automobile koji "plove" planetarnim drumovima, nose auto-presvlake firme "Prevent"iz Goražda ?

Firma "Prevent" je i veliki mecena svega što je bosansko, te i na taj način iskazuje svoju privrženost domovini, iako im je reputacija globalna!Zadnji primjer je velika retrospektivna i posthumna i spektakularna izložba velikog bosansko-hercegovačkog slikara maestra Mersada Berbera, koja je početkom juna otvorena u prekrasnoj i obnovljenoj Vijećnici grada Sarajeva, na sva zvona oglašena da je pod pokroviteljstvom člana predsjedništva Bakira Izetbegovica. A nijedan bosanskohercegovački medij nije pomenuo da izložba ne bi bila omogućena bez izuzetne finansijske podrške goraždanske firme ”Prevent” i familije Nijaza Hastora iz Goražda! Sa ovim o Goraždu ne treba ništa više dodati!

Da "Krajina nije šapatom pala" pokazuje vise općina u Zapadnoj Bosni i Unsko-Sanskom kantonu. Bihać je općina koja je svojim mladim stanovnicima omogućila razvoj ekološkog turizma i osnivanje udruga za popularizaciju rafftinga na ljepotici Krajine, rijeci UNI i njenim slapovima pod parolom "UNA-jedna jedina", što u sezoni privlači ljubitelje tog sporta i zaljubljenike netaknute prirode iz cijelog svijeta.

Proizvodnja ekološke hrane ponovo je na noge digla "Agrokomerc" iz Velike Kladuše i otvorila nova radna mjesta i omogućila izvoz ovih proizvoda na strana tržista. Bosanska Krupa se ponosi ne samo svojim slikarom rahmetli Enverom Krupićem i njegovim besmrtnim pejsažima ovog kraja, nego također i svojim vodenicama, na kojima se žitarice melju kamenim žrvnjem kao u stara vremena i gdje svoje žito donose na meljavu i iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine, što je i posebna turistička atrakcija.

Ne spomenuti ovdje općinu Cazin bilo bi ravno privrednom prekršaju. Na zadnjem Busines Forum Internationell, održanom u Sarajevu početkom aprila mjeseca ove godine, upoznala sam zamjenika načelnika općine Cazin, koji je došao da promovira mogućnosti investiranja u svoju općinu, sa opravdanim i velikim ponosom. Općina Cazin je pretežno poljoprivredni i stočarski kraj, ali je osnivanje malih firmi i poduzetništvo lokalnog stanovništva privuklo pažnju i stranih investitora. Nema sumnje da su tome doprinijeli i ambasadori ekonomske diplomacije ovog kraja- dakle nekadašnji stanovnici ovog kraja, a danas ratne izbjeglice i useljenici u druge zemlje, počevsi od Ujedinjenog Kraljevstva do Novog Zelanda.

Vrijedno je spomenuti da je općina Cazin, prva općina u čitavoj domovini Bosni i Hercegovini koja je osnovala "Ured za dijasporu", ured strogo savjetodavnog tipa za sve buduće investitore i pokretače privrednog razvoja. Ne čudi zato da je na području Cazina danas registrirano skoro 2400 raznih firmi!!

Ovaj svoj skromni pregled "bosanske provincije u pozadini" završit ću sa naslovom monodrame istaknutog sarajevskog glumca i velikog patriote Josipa Pejakovića : " A on meni- nema Bosne !"