Tebe, druže Tito, niko ne smije da dira!
Već duže vremena sanjam teške snove ! Trebalo bi biti suprotno, sada kada trebam da uživam u zasluženoj mirovini, nakon 40 godina aktivnog radnog staža ( 21-nu u Bosni i Hercegovini i 19 u Švedskoj ), ali nije tako! Trebala bih, možda, da njegujem izbjeglički turizam, pa da odlazim u Tursku, Španiju, Grčku, Italiju, na Kanare, do Pariza, Tajlanda, da "odlepršam" do sada nam blizu Njemačke, da "skoknem" do Hrvatske i grada mog studentskog života Zagreba, Crnogorskog primorja i Cetinja, Skoplja ili Ohridskog ili Prespanskog jezera u Makedoniji, do Drača u Albaniji, da odem na najbolji pohovani sir sa tartar sosom u Novi Sad na obalu Dunava i restoran "Bela lađa".
Da odem u Niš i ponovo vidim "Ćele kulu ", da "trknem" do Slovenije i Ljubljane, Mozirja i najljepše alpske doline u Evropi, Logarske doline u blizini Celja, a zašto ne i do Beča, pa nekad nam je baš Beč bio prijestolnica, a svi moji preci studirali u Beču ( od mog djeda Edhem-age Bahtijarevića, amidže dr. Omera Bahtijarevića, osnivača Kirurške klinike u Sarajevu i predsjednika Muslimanskog dobrotvornog društva "Merhamet "davne 1930.godine), amidže Smaila Bahtijarevića, dugogodišnjeg direktora Tvornice duhana u Banja Luci itd.itd.
Ali ne! Na ove destinacije više ne letim i ne putujem! Ne zbog godina i zdravlja, koje me, hvala Bogu, još uvijek dobro služi, nego što sam to sve davno vidjela i doživjela u najboljem svjetlu, i u tuzemstvu i inozemstvu, zahvaljujući crvenom Titovom pasošu, koji nam je bez viza i zabrana otvarao sve državne granice i sve porte, kud god da smo kretali i putovali!
Uzaludno sam se nadala i strpljivo čekala da ovakav poklik, koji slijedi, napiše predsjednik Svjetskog saveza dijaspore, trenutačno smještenog u Turskoj, ali se niko iz tih redova nije oglasio, a on osobno je trenutačno vrlo "bizi", jer navodno, sa turskim "pamukdžijom" otvara jedan pogon za proizvodnju tekstila u Kalesiji! Zoran primjer ulaganja i stranih investicija u domovinu!
Notorna je činjenica da nas iz dijaspore baš niko i ništa skoro i ne pita, osim da uredno i redovno dostavljamo novac i omogućujemo održavanje socijalnog mira u tektonski razvaljenoj državi, u kojoj cvjeta nacionalizam svih boja i oblika, a sada taj isti uvijen u još opskurniji termin: fašizam!
A protiv fašizma, tog najvećeg posrnuća ljudskog roda u povijesti civilizacije, zajedno sa svojim partizanima i narodno-oslobodilačkom vojskom, borio se i izborio upravo on, maršal Tito, i osigurao nam život dostojan čovjeka skoro pola stoljeća "na našem brdovitom Balkanu", što je i u civiliziranoj Evropi zavidan period!
Zato, tebe, druže Tito, niko ne smije da dira!
Neposredan povod za ovaj usamljeni poklik, i to još ženski, i to još iz dijaspore, nije zahtjev nekih posrnulih političara iz susjedne nam Hrvatske, da se ukine naziv "Trg maršala Tita" u Zagrebu ispred Narodnog kazališta, već takav isti prijedlog da se u glavnom gradu naše domovine Bosne i Hercegovine, ukine naziv glavnoj i najpoznatijoj sarajevskoj ulici i prometnici: Ulica maršala Tita.
Naziv "Titova" je duboko uklesan u našu memoriju sjećanja na najljepši i najsigurniji dio života, koji je danas na poseban način deziluzioniran i to saznanjem da ni naša djeca neće vidjeti Bosnu i Hercegovinu kakva je nekad bila, da "Ni Saraj´vo neće biti kao što je nekad bilo", jer bez "Titove" i Sarajlija u njemu sve ostalo je pusta laž i fatamorgana za sve koji još čeznu za domovinom!
Ulica maršala Tita u Sarajevu je dobila naziv poslije oslobođenja grada Sarajeva, kako su se tada zvale sve glavne ulice u glavnim gradovima saveznih republika. Nakon raspada bivše države samo je u Sarajevu ova ulica zadržala Titovo ime!
Ko je bio Tito zna cijeli svijet i danas, skoro 40 godina poslije Titove smrti, postoji Titova ulica u 6 italijanskih gradova. Tito ima ulicu u Sao Paolu i dvije ulice na Kipru, Trg maršala Tita u Moskvi, dvije ulice u Indiji, u Kairu, u Etiopiji, Gani, Angoli, Tunisu. a o njegovim svjetskim odlikovanjima ne treba ovdje ni govoriti!
Zato, ”tebe, druže Tito, niko ne smije da dira" je poruka neukim i loše priučenim junošama iz Sarajeva, čiji bi prijedlog trebao da zatalasa svu antifašističku javnost diljem regiona, jer, da parafraziram pjesnika:
"K'o ne sluša pjesmu, slušaće oluju!"
